tag:blogger.com,1999:blog-18159573356249972032024-02-21T13:50:32.681+01:00Криза тридесетихКратке приче. Есеји. Блог није посвећен истоименој песми групе "Леб и Сол". Не, он само одражава моје ментално стање.Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.comBlogger74125tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-26113681364729276842012-12-27T14:59:00.002+01:002012-12-27T14:59:42.554+01:00Priče iza ugla<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYuhjYySJn7jJ68hD6odkmInwDgMIMw7ueK9Y7lrejNa_HbQgFh0Kv24nhCnlISie6AUM6mviAUN9qufRTXB6LkAF_8CyLHpaZ7yw_dK9adXM_LCo1CQyTWWmD2PAFw0iGUzsAVpEIVJc/s1600/Pivo-Adrien-Brauver.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="189" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYuhjYySJn7jJ68hD6odkmInwDgMIMw7ueK9Y7lrejNa_HbQgFh0Kv24nhCnlISie6AUM6mviAUN9qufRTXB6LkAF_8CyLHpaZ7yw_dK9adXM_LCo1CQyTWWmD2PAFw0iGUzsAVpEIVJc/s200/Pivo-Adrien-Brauver.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Urbane legende su iste u svim gradovima
neke zemlje. Poznata je priča o vodoinstalateru koji dolazi u stanicu
policije da popravi nekakve cevi, gde komandir stanice kaže – vodi ga
dole – zaboravljajući da je to ustvari šifra za premlaćivanje, pa
nesrećni majstor biva prebijen u podrumu. Ili ono da se na svakom
toboganu desilo da je neko ostavio žilet zariven u plastiku, pa se neko
drugi sav isekao… Druga vrsta priča koje se prepričavaju sa ubeđenjem da
su istinite, bave se konkretnim ljudima, sa imenom i prezimenom. Tu se
mešaju pozitivne i negativne istorijske ličnosti, dodaju se detalji ili
se oduzima i ono što bi razumom moglo biti potvrđeno kao autentično. Kao
ono kad fudbaler Crvene Zvezde Šekularac čisti cipele najvećom
novčanicom u SFRJ. Ili kad je Šešelj doktorirao, pa ga Tito primio
rečima “čestitam doktore”, a on navodno odgovorio “hvala, majstore”.
Odabrao sam dve priče za ovu kolumnu, ne zato što verujem da su se i
desile (više verujem u suprotno), već stoga što imaju nekakvu
pripovedačku celinu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<strong>Đe rano?</strong></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Prva priča tiče se izvesnog profesora sa pravnog fakulteta, inače Crnogorca na privremenom boravku u Novom Beogradu.</div>
<div style="text-align: justify;">
“Svakog jutra pre odlaska na posao,
profesor je odlazio u istu kafanu, negde u komšiliku. Sve konobarice su
znale da čim ga vide, odmah treba da donesu komplet: tursku kafu,
lozovaču i običnu vodu. Međutim, zaposlila se nova devojka, kojoj je to
bio prvi radni dan. Profesor uđe i sedne na svoje mesto. Niko ne dolazi,
niti išta donosi.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Kavu – kaže posle nekog vremena.<br />
- Espreso ili tursku?<br />
- Ja ekspres čoek nikad nijesam bio – mrzovoljno odbrusi profesor.<br />
- Hoćete li kiselu vodu uz kafu – nastavlja konobarica da ga muči.<br />
- Da je valjala, ne bi se ukišeljela – odgovara joj profesor očajnički.</div>
<div style="text-align: justify;">
Konobarica dolazi i donosi mu naručeno.</div>
<div style="text-align: justify;">
- A đe mi je loza – čudi se ovaj.<br />
- Da nije malo rano za lozu – kaže devojka, sada i ona iznervirana.<br />
- Đe rano? – pita profesor. – U Nikšić povraćaju!”</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<strong>Prase Joce pandura</strong></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jednom prilikom sam sa bratom od strica
po najvećoj vrućini farbao čamac koji je upravo stigao iz fabrike.
Naravno, on ga je postavio svega nekoliko metara od debele hladovine
velike lipe. Posle nekog vremena, plava boja za čamac počela je da se od
letnjeg sunca preliva u razne nijanse, od žute do crvene, pa smo
zaključili da je vreme da se sklonimo na splav priljubljen uz obalu
Save. Na splavu svega dva – tri gosta, svi kunjaju na jakom suncu.
Debeli gazda se mota oko improvizovane peći: u sredini velikog bureta
postavljeno je manje bure, koje opet, po svojoj sredini ima metalne
police na koje se stavlja pleh sa pečenjem ili testom, a ispod nje
posudu sa vodom. Ispod velikog bureta nalazi se zavareno ložište. Oba
bureta imaju svoje poklopce, a veliko ima i mali odžak. Gazda donosi
krompirušu i stavlja je u malo bure, a zatim zatvara vrata. Pali vatru
od suvih bukovih drva i kaže: peče se na vrelom vazduhu, a ovde, na
odžak, izlazi višak gasova. Za pola sata vadi gotovu pitu sa biberom i
deli gostima, besplatno. Tada sam prvi put jeo krompirušu i čini mi se
da je bila i najbolja. Tu sam čuo anegdotu o Momi Kaporu i njegovom
gostu iz Amerike, koja se mirne duše može uvrstiti u ove izmišljene
priče.</div>
<div style="text-align: justify;">
„Imao Momo Kapor gosta iz Amerike. I da
se pokaže, dovede ga jednog popodneva na riblju čorbu. Amerikanac se
oduševio čorbom, jer kod njih je sve plastično i bezukusno. Zove kuvara,
čestita mu – traži recept, svi mu nešto pričaju, a on zapisuje u
blokče. Kaže mu Momo Kapor: ako voliš riblju čorbu, sutra ujutru te
vodim da probaš pravu riblju čorbu, po pravom srpskom receptu, sve sto
posto prirodno. Ustanu oni u pet ujutru, bilo je veliko društvo, i pravo
na Savu. Tu nađu neke alase i od njih kupe pet vrsta još žive ribe.
Amerikanac gleda, beleži. Lože vatru, dinstaju luk, dodaju povrće. Zatim
uzimaju drugi kotlić, zahvataju vodu iz Save i kuvaju onu ribu. Onda
dodaju začine od specijalne paprike iz Vojvodine, a Amerikanac zapisuje
adresu i telefon proizvođača koji jedini u svetu pravi ovo blago. Kad se
sjedine kotlići, nema više mešanja, samo drmaš malo ušice kotlića –
objašnjavaju mu. Amerikanac sve zapisuje! To se kuva tako pet sati i ne
smeš ništa da jedeš, samo piješ šljivovicu da otvoriš apetit… Raspiruješ
vatru vrbovim štapićem, ne sme da se razgori, već da baca ravnomerno
ključ svakih deset sekundi. I na kraju, pošto si ostavio nekoliko živih
cerglana, ubaciš i njih da prirodno promešaju čorbu svojim batrganjem,
dok se živi ne skuvaju, a to jelu daje glavnu aromu… Amerikanac ne može
da veruje: pa ovo nema nigde, kaže, preseliću se u Srbiju! Hoćeš, hoćeš,
to svi kažu… I kad je bilo sve gotovo, posle toliko muke, Momo uzme
onaj kotlić, dođe do obale i sve prospe u Savu! Jebeš riblju čorbu, kaže
on, Joca Pandur ispek’o prase, idemo svi na klopu! A onaj Amerikanac se
izbezumio: šta? kako?“ (pripovedač više puta ponavlja dve – tri
poslednje rečenice, dok se svi gromoglasno smeju).</div>
<div style="text-align: justify;">
Primetni su detalji kojima se priča želi
učiniti autentičnom. Odmah zatim sam čuo i varijantu br. 2 ove priče,
tipičnu za gučansku mitologiju. Ona počinje pitanjem, koje je ujedno i
naslov: kako se sprema srpska hobotnica?</div>
<div style="text-align: justify;">
“Kupi se jedna smrznuta hobotnica od
kilo – kilo i po. Iznad kuće potpali se kotlić, u koga se nalije voda do
polovine. Onda se u ključalu vodu sipa što raznovrsnije povrće –
šargarepa, krompir, paprika, celer – i stavi se očišćena hobotnica. To
se krčka pet sati. Istovremeno, ispod kuće se stavi prase da se peče.
Kad prase bude pečeno, čorba iz kotlića se prospe, a ona hobotnica se
podeli na komade i da mačkama, da nam ne smetaju dok jedemo prasetinu…”
(salve smeha i odobravanja, a pripovedač kraj priče ponavlja više puta).</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<strong>Priče iza ugla</strong></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dodao bih da su ovakve priče, koje se
mogu čuti iza nekog gradskog ugla, obično usmerene ka zabavi. Ima,
međutim još neverovatnijih, pa se morate zapitati ko ih i kako proizvodi
i kako pored te očigledne netačnosti uspevaju da se prošire. Da li ste
čuli da pravi Tito nije imao tri prsta i da nikada nije radio u Goši, da
je Hitler ranjen pod Kosmajem, pa zbog toga napao Jugoslaviju, da je
Čedomir Jovanović iz LDP ustvari romske nacionalnosti i to baš iz
Mladenovca, poznaje ga ujak Pere Mikinog, da su Belamija su pojeli
lavovi u Africi… I u koje se i pored očigledne netačnosti veruje toliko
da ponavljanje nikada, baš nikada ne dosadi. A to je samo zato što
postoji neka mala verovatnoća da te priče mogu biti tačne, pa makar se
ona ogledala upravo u toj svojoj teoretskoj šansi. Kao što kažu
pravnici: sve što nije izričito zabranjeno – dozvoljeno je!</div>
Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-6571413336933520122012-11-30T13:03:00.001+01:002012-11-30T13:03:25.651+01:00Tetin mož iz Jagodine<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6ruz-r4JE3FEzcXvGq8JoyugZeRYdysAK0QnheQdtgtEPsPfKU3-SeR8fwpVmNNc_OIcbYuEfH0Du6cTENwBQcKdHAGmcIrZR8N5L5jrVbOB_p-y1w_QbYScYLFXTI98bA89ClQAP-DM/s1600/cela.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="133" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi6ruz-r4JE3FEzcXvGq8JoyugZeRYdysAK0QnheQdtgtEPsPfKU3-SeR8fwpVmNNc_OIcbYuEfH0Du6cTENwBQcKdHAGmcIrZR8N5L5jrVbOB_p-y1w_QbYScYLFXTI98bA89ClQAP-DM/s200/cela.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<i>(kolumna objavljena na internetni strani Konkurs Regiona) </i><br /><br />Do zdaj sem se v svojih kolumnah ukvarjal z vprašanji, ki nas pripeljejo do tem, o čem pisati, zakaj pisati in kako pisati. Pravzaprav bi se lahko vprašali: o čem pripovedovati ? To je, med drugim, pomembna tema , vezana na odraščanje. Vsaj v Srbiji. Poleti se pri nas malo dela. Mladi ljudje se umaknejo pred svojo družino, sosedi in prijatelji, ki jim zmeraj vsiljujejo nekakšne neutemeljene zahteve; nekakšne zvijače, zategovanje in utesnjevanja, prav tako so zvezanih rok in onemogočenega duha – kakor ima kdo pri tem sreče… Takšen poletni odmor v družbenih odnosih mladi uporabijo za pripravo za jesensko inicijacijo, kateri je ne mogoče pobegniti, ker se odvija na preveč skrčenem prostoru. V red odraslih se vpelje tiste, ki niso imeli te sreče, da bi bili vpeljani, kakor nekdaj mladi v JNA oziroma inicijacija v tej varijanti. Inicijacija, mimogrede, pri nas ni konkretno delo, test trdnosti in vzdržljivosti mladega moškega, kakor bi to potekalo pri nekem nerazvitem afriškem plemenu, temveč je inicijacija filozofska kategorija, prej neko iskazovanje domišljavosti, v kateri mlad človek pokaže svojo sposobnost, da v bližnji prihodnosti premaguje nasprotnike v borbi za dobiček oziroma da bodoči ženi pokaže, da je sposoben dobivati v stavnici. Glede na to mora biti pripravljen na intelektualno, mentalno preverjanje. Konkretno – v Srbiji, da bi odrastel, se mora mladenič znajti v polemiki. Kot v Stari Grčiji ? Skoraj tako. Ker prerokba pravi, da se bo na zborih v Srbiji obvezno na vsakih pol ure razpravljalo o treh velikih temah: <br /><br />1. Vzreji svinj <br />2. Plinovodstvu <br />3. Izolaciji <br /><br /> No, tako poteka inicijacija, ki se odvija na slavi, srbskem prazniku hišnega zavetnika v Šumadiji: <br /><br />Najpoprej, če ste mlad človek, se zavedajte svojega položaja. V obravnavo vzemite vse okoliščine. Če ste že prišli, se ne utesnjujte. Gromko in vedro vzkliknite: » Srečna slava domačin ! Vsi, ki so naslavi mislijo predvsem nase , vendar budno motrijo na vsak vaš korak. Potem, vstanite, ko majhni otroci strežejo s posladkom in se prekrižajte, ko jemljete žito in vino. Kava ni obvezna, toda kasijevača, marelično žganje, ki ga ponuja domačin, je obvezna. Sprejeti ste v družbo in ostali gosti se bodo sprostili v vaši prisotnosti. Kaj sedaj ? <br /><br />E, pa – takole: gladko zavrnite ponudbo, da se usedete na čelno stran mize. To mesto je rezervirano za starejše ljudi in pomembne titule v družini. <br /><br />Prepričani ste lahko: vsak gost na slavi ima eno izmed treh velikih tem srbskega naroda neprestano v glavi ! In on s težko muko išče način, da prične razgovor o njih, oziroma, da napelje nekoga izmed sogovornikov v pogovor, ki se prav tako na isti način znoji, da bi prvi pričel konverzacijo. <br /><br />Vi samo sedite, počasi pijete kasijevačo, marelično žganje, ki jo je domačin prav posebej hranil za toslavo, ne pozabite na meze, lepo pripravljen prigrizek( meze-perzijska beseda v srbščini op.prev) in opazujte teču, tetinega moža iz Jagodine, ki si s serveto briše čelo, ki kar sije, kakor da bi bilo namazano z oljem. Sedi dve mesti stran od čelne strani mize in kar nekajkrat poskuša nekaj povedati, usta so skoraj pripravljena na to, da povedo misel, ki jo je mislil doma, potem na vlaku, v taksiju, ampak, kakor da bi si tik pred zdajci premislil. In ravno ga je soproga, sestra od ujca, materinega brata, stisnila za mišico, ko je videla v kakšnih mukah je, ravno je tiho, kašljajoč, izčrkoval samo en stavek: »Mislil sem….« In to, ko je izletel domačin z zdravico in se je dvignil hrup, v kateri so te skromne besede brez sledu izginile… <br /><br />A vi ga ne bi opazili, če vam o njem ne bi pripovedoval, mar ne ? Ne bi vedeli za vzporedno stvarnost, v kateri vaš plešasti tetin mož obstaja. Mislili bi, da je to samo nekakšen tetek iz Jagodine, ki vas je v šali ščipal za rit, ko ste bili majhni. Vi gledate na uro. Pet minut gre in ste postreženi, deset minut dokler ne popijete prvega žganja in še pet dokler ne izpraznite drugega. In vi ste živčni – še deset minut in prerokba se ne bo uresničila. Ne pozabite: zgodovina ne prične z vami, smrkavim dečkom. Sedeli so na takšni slavi že pred vami. V bokalih se je vino nosilo iz kleti in tisti, ki ga je prinesel, ni dohajal, saj je bil prethodni bokal takoj izpraznjen. In govorilo se je o temah že prej in to preden ste vi prišli na slavo. Ampak, preden je nekdo govoril o temi, denimo sedem minut, preden ste vstopili v sobo, to pomeni, da je preostalo samo tri minute, da se prerokba izpolni in potem, če se to zgodi… Ne, zmajujete z glavo, odganjajoč to heretično misel, navsezadnje se to še ni zgodilo. <br /><br />Sedaj vzamete v roke serveto in si obrišete čelo, saj vam znoj kaplja s čela. Od močnega žganja morebiti, ampak to se ne priznava, temveč glasno, kakor sem vas učil – porečete: »danes je res vroče…« Pogledi gostov se obrnejo k vam. Vznemirjeni ste, potem vidite toplino in hvaležnost v teh pogledih: če nihče ni smel, vi ste povedali ! Še nekaj sekund vam ni jasno, kaj se je pripetilo, potem pa z vrha mize, boter daje priznanje vašemu polemičnemu umevanju: » saj sem mu( domačinu- pripomba avtorja) rekel, da izolira.« Pogledate na uro – minuta do izteka roka- tradicija, čast in ugled srbske slave je rešena. <br /><br />Sprejmete žganje, ki vam ga domačin ponuja od srca, njegove simpatije proti vam rastejo. Vaš stavek se transformira v žolčno razpravo: <br /><br />-Izolacija je zakon! Prihranek seže do sedemdesetih procentov! <br />-Saj ni mogoče!?! <br />-Kako da ne ! Kako da ne! <br />-Nemci polagajo dvajset centimetrov stiropora! <br />-E!? <br />In plaz gre sam od sebe, dela krogle, ki postajajo vse večje, trenutek udarca se približuje… <br />-Izolacija ne bo zdržala, če nimaš plina! <br />-Kdo to pravi? Šele potem ona vzdrži! <br />-Pa, vsi ne napeljejo plina! <br />-In kaj ti velja plin, če ga Rusi ne priporočajo ? A ti imaš majhnega otroka! <br />-Dajte , ljudje, ko pride zima, je najpomembnejše, da se opašeš, ogradiš… <br />-Tako je! Da si le živ in zdrav! <br />-Dokler imamo žganja in meso… <br />-Ste slišali, da se je svinjska rasa prvakinja vrnila ? <br />- Zlodeja, vrnila se je ! Njeno meso nima holesterola! <br />-Brez holesterola je tudi puranje meso ! <br />-Srbija je najbolj zdrava dežela na planetu! <br />-Živeli! Živeli! <br /><br />Otrok v vas se je potegnil do neslutenih višin. In nehote, od smrkavca ste postali moški. Sprejeti ste v družbo in to vam prija. Preveč so v vas ljudje videli le anarhista in protestnika… Niste hoteli, ali skalilo se vam je hotenje, da bi plešastemu tetinemu možu dejali, kako se je maratonsko pripravljal na svojih pet minut slave, kakor je vedeževalsko prerokoval Andy Warhol pred štiridesetimi leti. <br /><br />Slava gre dalje s svojim tokom : naliva se pijača, kombinacija tort in piva, preste in medenjaki, loj in brizganci, pećenje, jedila z rešetkastega ražnja in hudi hren. Ali ste vedeli, da se človek ne opije, če je samo loj, ne glede koliko je spil. In kadar stari boemi pijejo vino, ne jedo kislega zelja… Da se koktel pivo in sprajt imenuje radler ? Da so znamenitega raziskovalca Belamija v Afriki pojedli levi ? In vaša kasijevača, marelično žganje, je vse boljša in trdnejša, kakor vaša drža odraslega človeka. Zazibani v to pozicijo, veselo gubate čelo in motrite čelno stran mize in si domišljate o svojem uglednem položaju, ki ga ne zaseda kdorkoli; še posebej ne pijanca, ki se že ure, za začelni strani mize, pogovarjata eno in isto: <br /><br />-E, jutri bom kupil televizor… <br />-Daj, žri drek ! <br /><br />In samo zaradi vaje, da se prepričate, če magija deluje, v trenutku, ko so izčrpane vse teme za pogovor in ko postane tišina za mizo neprijetna, porečete: <br /><br />-Srbsko državljanstvo je dobilo preko petdeset tisoč Kitajcev… <br />Skrivaj vključite štoparko. Pol ure se pričenja: zdaj ! <br /><br /><i>Iz srbščine prevedel P. V. </i></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /><br /><a href="http://www.genspot.com/blog-36071/predrag-milojevi-tetin-moz-iz-jagodine.aspx">http://www.genspot.com/blog-36071/predrag-milojevi-tetin-moz-iz-jagodine.aspx</a></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="http://blog.vecer.com/v1/default.asp?kaj=2&blog=Dramatik&id=54656">http://blog.vecer.com/v1/default.asp?kaj=2&blog=Dramatik&id=54656</a><br /></div>
Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-81722581917702142852012-10-15T17:06:00.001+02:002012-10-16T18:46:46.169+02:00они су били песници још тад<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjX4azLAH4Ympq7a2_sA-TiKvfW8VOZ4a8MwwW_M_E1PKjYXkyQcNbcoP7o4QR4neJmOloRrhR9Ue2_xQscvG6x2oQ3aey0N-vgXXtq52PHN2aXByxGvVCfCik4YP_q4k3krtlFcjxdXEo/s1600/skupljacipera.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="145" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjX4azLAH4Ympq7a2_sA-TiKvfW8VOZ4a8MwwW_M_E1PKjYXkyQcNbcoP7o4QR4neJmOloRrhR9Ue2_xQscvG6x2oQ3aey0N-vgXXtq52PHN2aXByxGvVCfCik4YP_q4k3krtlFcjxdXEo/s200/skupljacipera.jpg" width="200" /></a></div>
имали су стил и форму<br />
истесану реченицу<br />
испечен занат<br />
излазиле им збирке<br />
још док сам са шлепера<br />
у луци београд<br />
доле иза дунав станице<br />
истоварао брашно из белорусије<br />
то и парафин у ринфузу<br />
јебем ти<br />
они су били песници<br />
радили су оно што иначе<br />
песници раде<br />
ишли заједно у биоскоп <br />
полемисали о животу<br />
увлачили се домаћицама<br />
у кухиње и гаће<br />
а ја празнио камионе<br />
са момцима истесаним од брега<br />
што од врата кидају главе<br />
ако очи случајно пошаљеш<br />
међу сифоне њиховим драганама<br />
знате их <br />
то су они курчевити у леђа<br />
који почињу да плачу<br />
негде код двадесете тоне<br />
не слушају их руке<br />
бајо<br />
не треба ту снага<br />
не помаже дизање тегова<br />
него гаде<br />
шамарај те џакове<br />
слажи на палете<br />
или никад песник од тебе<br />
ионако ниси<br />
ни за курац<br />
још један<br />
па још један<br />
двадесет комада до тоне<br />
сваки педесет кила<br />
боље то него кашика <br />
са усијаном лавом у ливници<br />
она има шездесет<br />
онда стиже још један<br />
почиње ново бројање<br />
нема краја иако је десет увече<br />
а ти почео јутрос у шест<br />
ради још<br />
чекају камиони на царини<br />
телефон звони сто пута на дан<br />
и сто пута твој шеф каже<br />
звонило ти дабогда у капели<br />
ово је последњи за данас<br />
па се јави и клима главом<br />
док стоји мирно и говори<br />
да да да<br />
да се чује како добро јебу <br />
а говнар поред тебе<br />
жали се да има брух<br />
не може више<br />
ти пакујеш и његов део<br />
радничка солидарност<br />
ломи се кичма<br />
мозак даје команду <br />
месо на рукама се не помера<br />
али ти ипак радиш<br />
истовариш и то<br />
а он те сутра оцинкари код шефа<br />
што си ономад закаснио <br />
десет минута<br />
белоруско брашно у луци београд<br />
то је била поезија<br />
<br />
суботом увече шљокаш<br />
са себи сличним<br />после петог заборављaш ко си<br />
слажеш причу некој гадури<br />
да радиш у шпедицији<br />
она ти не верује <br />
нормално<br />
и ти се питаш<br />
да ли ићи даље<br />
у јефтиније кафане <br />
ближе прузи<br />
где севају ножеви <br />
и смрде пољски клозети<br />
док песници полемишу<br />
о политици и љубави<br />
у клубовима специјалне намене<br />
они се неће пробудити у недељу <br />
у колима циганске черге <br />
на зрењанинском путу<br />
у крилу калаштуре <br />
којој је тешко одредити године<br />
која се опет сели негде<br />
ближе бакру и месингу<br />
курвању и гатању<br />
или тек онако <br />
а теби се то лако може десити<br />
али не бежиш <br />
ако је то живот<br />
то и живиш<br />
они не повраћају <br />
пошто су заборавили да једу<br />
док су мешали пиво и жестину<br />
(кад убациш чашицу с вињаком <br />
у криглу пива<br />
то се зове подморница)<br />
поносни су то ликови<br />
и<br />
ако је оно што пишу поезија<br />
ово то сигурно нијеПредраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-18124180488558519902012-10-03T08:36:00.000+02:002012-10-03T08:36:33.042+02:00u sinđeliću<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEib6I7cw-eK0His2V-LplseoGaDJBIX8uX-LtV0ljKUSQoUem2xsjuExWOG0JH_itmoZyi8ho1xkYl4ugmQhAmCIOQ34Af8Ywj1NUPqD1Jl98ZBbkt_1iUS929_XDX5JF3X3AY7iVgAoAI/s1600/dega-pralja-sa-zuboboljom_sg.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="146" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEib6I7cw-eK0His2V-LplseoGaDJBIX8uX-LtV0ljKUSQoUem2xsjuExWOG0JH_itmoZyi8ho1xkYl4ugmQhAmCIOQ34Af8Ywj1NUPqD1Jl98ZBbkt_1iUS929_XDX5JF3X3AY7iVgAoAI/s200/dega-pralja-sa-zuboboljom_sg.jpg" width="200" /></a></div>
radi noć u sinđeliću<br />
od deset do šest<br />
pere sudove<br />
riba podove<br />
prosipa kante <br />
ima neku fleku<br />
na jednom oku<br />
na drugo razroko <br />
gleda ono dete i muža<br />
<br />
slobodna je<br />
ponedeljkom<br />
gazdi se čini<br />
da je tako najbolje<br />
beči se<br />
bila na odmoru<br />
dve iljade devete<br />
a koja je ovo godina<br />
muca<br />
kao da žvaće reči<br />
hoće da lane<br />
a ne da joj se<br />
priča nešto kao<br />
jebem li mu<br />
majke mu ga<br />
on će meni<br />
i sve tako<br />
reži<br />
<br />
mladi ne podnose rad<br />
kaže<br />
bila jedna pre mesec dana<br />
na zameni<br />
nije izdržala<br />
pakao nove godine<br />
sto hiljada tanjira<br />
šerpe po hodnicima<br />
pečenje u želucu<br />
povraćku u pisoarima<br />
zlo u očima <br />
kurve u duši<br />
<br />
a jedna njena<br />
ispisnica<br />
pravi pljeskavice<br />
na slaviji<br />
isto noću <br />
od osamdeset sedme <br />
smrdi na dim<br />
samo ćuti<br />
ne progovara <br />
ima već 59<br />
i robija do jutra<br />
i ona može<br />
a mlađe ne mogu<br />
nemaju kad<br />
a što i da imaju<br />
upisuju im abortuse<br />
u radne knjižice<br />
umesto staža<br />
<br />
još samo godinu<br />
da izdrže<br />
veli<br />
posle će biti lakše<br />
ako budu znale<br />
šta će sa sobomПредраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-74036941123292384042012-09-24T10:06:00.001+02:002012-09-24T10:12:31.172+02:00Сликар<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmViDcGxUBVxVppiw9ujNqHVRQr6fTALwmRf5xt17OWfVAnPev93eXuXeCPLxn-vbbgTDfz_M-lwNcvcR21XkkgAAkG97EoAdlnx05DZ9UtZFIzlfnwHZAZqwusw5MlvLlWAqIJ3zJBGE/s1600/painter23.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjmViDcGxUBVxVppiw9ujNqHVRQr6fTALwmRf5xt17OWfVAnPev93eXuXeCPLxn-vbbgTDfz_M-lwNcvcR21XkkgAAkG97EoAdlnx05DZ9UtZFIzlfnwHZAZqwusw5MlvLlWAqIJ3zJBGE/s200/painter23.jpg" width="200" /></a></div>
погинуо матори<br />
онај сликар<br />
што му атеље<br />
гледа на гробље<br />
улетео стојадином<br />
у маказе камионима<br />негде код плане<br />
<br />
да не верујеш<br />
кажи<br />
а смејао се кад је тозици<br />
умро ћале<br />
<br />
требали смо и њега<br />
као ону педерчину<br />
што се одселио<br />
кад смо му закуцали<br />
мртву мачку на врата<br />
и кад га је посетило нас двадесет<br />
са батеријским лампама<br />
јел се сећаш<br />
звали смо га сузана<br />
сузана пешко<br />
добро смо га искарали<br />
<br />
да<br />
а сликар<br />
покојни<br />
причали неки са гробља<br />
добацивао нарикачи<br />
буди креативна жено<br />
не троши сузе<br />
ако се повампири<br />
све је узалуд<br />
<br />
сине<br />
тај је луђи и од нас<br />
кад је миленце<br />
стигао с ратишта<br />
носили га са ногама напред<br />
гледао нас кроз прозор<br />
рекао<br />
није требао да умре<br />
на леп дан<br />
кад је киша<br />
тад је право време<br />
за сахране<br />
<br />
а јесте ли били скоро на гробљу<br />
проширило се опасно<br />
купили комуналци ливаду<br />
од пере јовиног<br />
тамо где је некад био кукуруз<br />
где смо играли<br />
лопова и жандара<br />
појело је скоро целу<br />
сине<br />
ал се овде трули<br />
<br />
ма<br />
није ни матори био лош<br />
звао хитну <br />
кад је требало испирање<br />
онда кад се тикица<br />
напио скоро до смрти<br />
поклонио слику кафани<br />
рекао да је о нама<br />
момцима из краја<br />
<br />
знам<br />
она тамносива<br />
све неке крстаче<br />
јебем ли га<br />
а испод пише<br />
кога јебаше<br />
јебаше<br />
кога оставише<br />
оставише<br />
на њиви<br />
<br />Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com8tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-35042501825024169082012-09-16T23:37:00.000+02:002012-12-20T02:18:14.253+01:00Oдакле је све почело<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves/>
<w:TrackFormatting/>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>EN-US</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:DontVertAlignCellWithSp/>
<w:DontBreakConstrainedForcedTables/>
<w:DontVertAlignInTxbx/>
<w:Word11KerningPairs/>
<w:CachedColBalance/>
</w:Compatibility>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><i>песма је награђена Првом наградом на конкурсу Улазница 2012</i><br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTUxKEmB55NzHtqNqIlCcJlm5yn_MA_lCwurTRpZSn1Ade3aD3Ca_CsLX0eTx5__1AbIxO_9pnRsrB2H0CwD6uaz8fKAtCCCE6VZ6aF41mo-go04aUCwFVAjoKasHNRjl0pBI-tC95v_g/s1600/fabrika.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="131" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhTUxKEmB55NzHtqNqIlCcJlm5yn_MA_lCwurTRpZSn1Ade3aD3Ca_CsLX0eTx5__1AbIxO_9pnRsrB2H0CwD6uaz8fKAtCCCE6VZ6aF41mo-go04aUCwFVAjoKasHNRjl0pBI-tC95v_g/s200/fabrika.jpg" width="200" /></a></div>
<span lang="SR-CYR">прво</span>
<br />
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">почео да пуши кришом</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">бежао од куће на гробље</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">другови му доносили карабатаке</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">слушали приче од гробара</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">како се у костурници </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">сваке ноћи коцкају робијаши</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">завршио неку усрану школу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">за глодача </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">шлосера</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">или тако нешто</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">дај шта даш</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">само да није заваривач</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">онда му стигао коверат</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">отаџбина те зове</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">и он отишао</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">нормално</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">ко би спрао љагу с фамилије</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">тамо га из неготинске </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">пребаце у војну крајину</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">учио неког црнца да пуца</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">из противавионског тешког</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">гледао колоне </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">како из задра </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">беже на острва</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">пио црно вино</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">на сунцу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">падао у несвест </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">скоро сваки пут</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">јако сунце</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">јако вино</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">свака част</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">усташе</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">него</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">вратио се</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">није имао још ни двадесет </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">а имао ноћне море</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">кад га питају</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">јеси ли кога</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">тамо</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">неког усташу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">он ћути</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">склања поглед</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">углавном</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">тешко се присећао </span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">након тога</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">запослили га у фабрици</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">стриц отишао у пензију</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">а он ускочио</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">одливао неке јебене цеви</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">додавао глину у машину</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">за двеста дојчмарака месечно</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">машина му ухватила руку</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">изломила на три места</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">једва је спасли на рамену</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">добио отказ</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">као није гледао у пресу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">ко би бре плаћао те нервозне</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">вијетнамце</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">посла нема</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">отишао у грчку</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">брао поморанџе</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">маслине му биле ситне</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">није прешао хиљаду километара </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">да би брао туђе шљиве</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">потукао се с украјинцем</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">газда позвао полицију</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">депортовали га у србију</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">а србија мочвара</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">трулеж</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">топе се говна у устима</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">нашао везу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">прешао границу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">ђевђелија евзони</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">курац палац</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">ето ти га на криту</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">у глинари</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">мекша грчка глина</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">од српске</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">кад су тражили неке шиптаре</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">ухапсе и њега</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">опет у србију</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">шутнули га у дупе на граници</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">да се више не враћа</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">који ће им</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">зајмио</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">имао пара од глинаре</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">нису му враћали</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">још га били ко мајмуна</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">шверцовао јаја са хомоља</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">рибу из бара</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">бензин из румуније</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">слабо брајко</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">узимали му робу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">био тврд на подмазивање</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">кад не иде не иде</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">после се смирио <span style="mso-spacerun: yes;"> </span></span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">нашао неку</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">закевила</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">родила му жгебе</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">девојчицу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">отишли на село да живе</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">гајили козе</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">коза сиротињска животиња</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">само је пустиш да брсти</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">госпођа се шврћкала са шеширићем</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">међу бунарима</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">али</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">има зајеб</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">увек има неки зајеб</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">није слушао кад су му причали</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">да је мала начета</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">нешто јој кврцнуло у глави</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">кад је била клинка</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">пила неке лекове</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">дете спало на њега</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">опет морао у фабрику</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">изливао етисоне</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">не мош се дише</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">буразеру</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">ту се у тридесетој иде у инвалидску</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">горе него цеви и поморанџе </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">заједно</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">е</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">а ни то</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">отишо слоба</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">фабрику купиле усташе</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">смањиле му плату</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">а он таман открио хероин</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">извучеш црту</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">па на машину</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">боли те за плату</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">и за тепихе</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">и за машине</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">и за дете</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">и за усташе</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">или то </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">или ракија са сељацима</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">трећег нема </span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">нервирао се</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">ко би рекао да ће усташе да дођу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">боље да смо их побили</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">онда код задра</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">не би нам куповали фабрике</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">нашао старе чарапе</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">направио као бомбу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">заврљачио на састанак управе</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">сине</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">да видиш како залежу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">атомски с лева</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">нормално</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">добио отказ</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">жена му </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">одлепила начисто </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">отишла у болницу</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">а он се ухватио с неким циганима</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">дилерима</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">алкицама</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">долазило социјално</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">ко чува ово дете</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">питају</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">једном</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">док се играо са ћерком</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">узео црту </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">преко неких руских блокатора</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">јаких ко земља</span><span style="mso-ansi-language: EN-US;"></span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">стало му срце</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">дете није знало</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">мислило да спава</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">играло се с њим</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">таквим</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">док их нису нашли</span></div>
<div class="14">
<br /></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">иронија</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">јел се тако каже </span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">батице</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">једино слободно место било је</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">уз гроб металског радника партизана</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">где смо се крили да пушимо</span></div>
<div class="14">
<span lang="SR-CYR">и одакле је све почело</span></div>
Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com7tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-64904973359611098072012-08-30T09:34:00.000+02:002012-08-30T09:34:30.428+02:00Вишња објављена у Нину<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhu2eGL_g9JvIdM3kELgdWPJwqHxsN9kcLU0YY0UjL0ObRV_DE8XWeFEDNtAx5b9OMZetA0YbB2P6tF99yomwNFMPGIlw-9KmFVN8o-mxrRPkfsGFYQpZjlA86rYVFnOA_3w1O0q1r3E3Y/s1600/visnja.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhu2eGL_g9JvIdM3kELgdWPJwqHxsN9kcLU0YY0UjL0ObRV_DE8XWeFEDNtAx5b9OMZetA0YbB2P6tF99yomwNFMPGIlw-9KmFVN8o-mxrRPkfsGFYQpZjlA86rYVFnOA_3w1O0q1r3E3Y/s400/visnja.jpg" width="309" /></a></div>
У недељнику <i><b>Нин</b></i><b>, бр. 3218</b>, објављена је прича <i>Вишња</i>. <br />
<a href="http://www.nin.co.rs/">http://www.nin.co.rs/</a>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-26780022627905597012012-08-27T22:29:00.000+02:002012-08-27T22:33:28.496+02:00Tri slike: Novac<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBcts1woaTs3q17gr7Wm8-nRUAVjSczd-XwmX1e16fpGnzCLoGVerQGhBv-UT8A1m7fIU19VL4lTxr5BDqHgxMvSQlfiOCnMtZV7koK3xoN65aZgYg13eDoAtDgPov0Lu2fajaNo6vmGE/s1600/corruption.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="133" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhBcts1woaTs3q17gr7Wm8-nRUAVjSczd-XwmX1e16fpGnzCLoGVerQGhBv-UT8A1m7fIU19VL4lTxr5BDqHgxMvSQlfiOCnMtZV7koK3xoN65aZgYg13eDoAtDgPov0Lu2fajaNo6vmGE/s200/corruption.jpg" width="200" /></a>Pokušavao je da sa tarabe, na koju se,
budući u sedamdesetim godinama, jedva popeo, odseče suvu granu na
jabuci, pa je pao i povredio kičmu. Ali ne malo, već je izmestio jedan
od leđnih pršljenova. Sad je u čekaonici, dok njegov zet pokušava da
umoli doktora da ga pregleda.
</div>
<div style="text-align: justify;">
- Morate da čekate – kaže medicinska sestra na šalteru. – Doktor je u operacionoj sali.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Ali, čovek ne može da čeka, leži tu
slomljene kičme… Nema ko da mu donese čist veš, nije mogao da izdrži, pa
se pomokrio u gaće.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Zete – zove ga bolesnik. – Budi pametan – kaže tiho.</div>
<div style="text-align: justify;">
Zet odlazi do automobila i donosi dve velike kese. Jednu pruža sestri na šalteru, koja je nehajno odlaže na stranu.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Za doktora – kaže, pokazujući na drugu kesu.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Aha.</div>
<div style="text-align: justify;">
Uzima telefon i pritiska brojeve na
njemu. Nešto govori u slušalicu. Za minut, u hodnik ulazi medicinska
sestra i presvlači starca koji bolno jauče. Kroz pet minuta dolazi
doktor i otvarajući širom vrata ordinacije, pokazuje zetu da uvede svog
tasta.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Ovo je za vas – pruža mu zet kesu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Doktor otvara zatvarač na vrhu kese i gleda viski, nes kafu, veliku čokoladu i koverat sa novcem.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Sa vama Šumadincima može da se
razgovara – kaže setno. – Evo, bio sam neki dan u Kragujevcu u bolnici,
isto ovako… A neki, opet, ne razumeju…</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
***</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sin mu je u zatvoru. To jest, u pritvoru
Centralnog zatvora u Beogradu, dok čeka suđenje. Optužen je za
nasliničko ponašanje i pritvor mu je produžen na mesec dana. Igrom
slučaja, potukao se sa sinom vlasnika preduzeća koje sponzoriše
policijske sportske igre. Pepeljarom mu je razbio glavu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Međutim, sad je u zatvoru. Već nedelju
dana, a tek je juče uspeo da mu dostavi cigarete. Ko zna s kim je u
sobi? Šta će biti sa nim? Da li će mu onaj ko ga je ovde smestio bez
suđenja namestiti još nešto, ali gore? Mogu ga izbosti nožem, silovati?
Unakaziti za ceo život! Možda i ubiti. Zato on odlučno ulazi pred
petočlano sudsko veće i bez reči staje ispred predsednika. Vadi iz džepa
pripremljen svežanj i na sto sudije stavlja novčanicu od 100 eura,
onda na sto drugog i tako daje svima. Na kraju, odlazi do zapisničara i
stavlja isti iznos ispred njega. Klimne glavom i izlazi. Čini mu se da
je sudijama jasna njegova muka.</div>
<div style="text-align: justify;">
Odlazi u hodnik. Posle nekoliko minuta,
zapisničar mu uručuje rešenje po kome se njegovom sinu ukida mera
pritvaranja i po kome se pušta na slobodu do suđenja. Izlazi napolje,
seda u automobili i vozi u Beograd, ka Centralnom zatvoru. Parkira u
blizini i čeka. Nisu mu rekli kada će ga pustiti.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
***</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U porodilištu je. Medicinska sestra ga vodi kroz hodnike. Neka porodilja sedi na klupi u hodniku.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Imam bolove – kaže sestri, ali ova ne obraća pažnju. Vodi ga u jednokrevetnu sobu, gde se nalazi njegova supruga.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Dušo, ne mogu više. Imam kontarkcije, a doktora nema. Plati im još.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Dušo, već sam platio. Naterali su me
da potpišem da sam dao donaciju za bolnicu, a ustvari sam platio da te
samu smeste u ovu sobu.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Plati i još, molim te. Plati svima – i sestri i doktorima.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Zašto?</div>
<div style="text-align: justify;">
- Da si video ono što sam ja videla, ne
bi pitao… Vodili su me da vidim dete kome raste rog i koga su morali da
ubiju… Zato što su roditelji čekali i odlagali porođaj!</div>
<div style="text-align: justify;">
- Šta?!</div>
<div style="text-align: justify;">
- Plati! Plati! Hoću da se porodim! Koliko imaš para?</div>
<div style="text-align: justify;">
- Petsto eura.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Daj sve! Sve!</div>
<div style="text-align: justify;">
Zove sestru i daje novac. Uskoro dolaze
doktori i porađaju ženu. Porođaj teče bez problema i majka i beba posle
par dana napuštaju bolnicu. Muž dolazi po njih i vozi ih kući. Priča
rođacima i prijateljima šta se dogodilo.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Idiote – kaže mu otac. – Zar stvarno misliš da je ne bi porodili da nisi platio?</div>
<div style="text-align: justify;">
Ćuti. Gleda u prazno. Šta da kaže?</div>
Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-50894851250478575082012-08-07T11:12:00.001+02:002012-08-07T11:13:44.308+02:00Višnja u West Herzegovina Festu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFvn40Iy5-gbPk_1h0BtzZ9K83VXvojyHsOIqzQEiFicvoLzZ9eH7wdrIdvtLtWl21xoQl-3mVt2MgfnCZyQtlLdZApip-dFawXyzknKyvAbF1IovlG8mcQtC72G2EE0l5vd-7d_a34X8/s1600/visnja.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiFvn40Iy5-gbPk_1h0BtzZ9K83VXvojyHsOIqzQEiFicvoLzZ9eH7wdrIdvtLtWl21xoQl-3mVt2MgfnCZyQtlLdZApip-dFawXyzknKyvAbF1IovlG8mcQtC72G2EE0l5vd-7d_a34X8/s200/visnja.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Kratka priča <b><i>Višnja</i></b> biće objavljena u biltenu sa ovogodišnjeg WHF. Evo <i>Višnje</i>, nastale kao kraća verzija priče <i>Dnevnik</i>..</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<br />
Protok vremena je nezgodna stvar, naročito ako vreme cediš i računaš od obroka do obroka, gledajući kako se zalihe novčanica tope baš u fioci u kojoj bi trebalo da rastu gomile tekstova koje pišeš. To je jedan proces, jer ako vreme trošiš na razmišljanje o poslu, za pisanje će ostati malo vremena. Nevolja je što pristojnog posla nije bilo, samo mi je kao teret na leđima stajala ponuda jednog rođaka za radno mesto portira u noćnoj smeni, u njegovoj fabrici nameštaja. Mogao bi da pišeš po celu noć, govorio je zaneseno, i ne bi brinuo o novcu. Uostalom, on je u familiji važio je za sanjalicu. <br />
Imam dovoljno novca, ne moraš da radiš te glupe poslove, pritiskala me je Višnja, devojka iz kraja sa kojom sam se viđao, nesvesna da time kruni ionako mekani nakovanj mog samopouzdanja. Od pisanja se ne može živeti, tvrdila je. Ustvari, znao sam dosta njih koji od toga žive. <br />
Čudan svat je bila Višnja. O svojoj profesiji, istoriji umetnosti, nikada nije govorila i obično je bila okružena mediokritetima i krajnje nezanimljivim ljudima. Osim toga, imala je neki, kako ga je zvala, strah od ljubavi. U kontaktu sa muškarcima, samo bi se ukočila kao leš i nije bilo stvari koje bi je mogle opustiti. Nešto se u svemu tome nije slagalo i nisam uspevao da shvatim kako nastaju ludosti u toj lepoj glavi. Evo jedne, najnovije. Pozvaće Dunju, koleginicu iz galerije u kojoj radi. Pićemo vino, rekla je šeretski, a onda, ko zna... Plašio sam se samo da koleginica ne bude poput Višnje, bila bi to čista nekrofilija. <br />
Da zbrka bude veća, pozvao me je rođak-zanesenjak i upitao da li može sa mnom, kao sa svetskim čovekom, da podeli strašnu tajnu. Naravno. Pa, on je gej. Dugo je sumnjao, ali sada je siguran. Aha, rekoh. Da li još neko to zna? Taman posla, ne zna ni kako će ženi da kaže... Obećao sam mu podršku, i javnu i moralnu. <br />
Višnja je pozvala kolegenicu Dunju. Voćni svet istorije umetnosti iz gradske galerije. Onda je, valjda od silnog uzbuđenja, dobila grčeve u stomaku, nije bila u stanju ni da posluži kafu. Kroz maglu mojih pijanih očiju pretvorila se u jazavca sa crnim podočnjacima, sklupčanog u fotelji. Dunja je bila sve suprotno od toga - spontana, vesela, otvorena. Odmah smo se manuli umetnosti. Za nevolju, kad smo već dosta popili, Dunja je saopštila da u ovoj fazi obavezno mora da skine majicu. Videvši to, Višnja je samo uspela da povrati ostatke večere. Propala je jedina šansa da spavam sa dve žene. <br />
Sve je polako odlazilo bestraga. Kliznuo sam po ivici siromaštva i uz grižu savesti i nedovršen roman u fioci prihvatio posao noćnog čuvara. I vrlo brzo, život mi se promenio iz korena. Dani su prolazili u spavanju, noći u radu i prestao sam da pišem. Sama pomisao na nedovršeni roman budila mi je osećaj mučnine. Pisanje o životu je besmislica ako ga ne živiš, mislio sam. Viđao sam se sa Višnjom, ubedio je da zaboravi prošlost i na obostrano zadovoljstvo nagovorio je da prevaziđe svoj strah od ljubavi. Njen svet običnih ljudi mi se širom otvarao i hvatao sam sebe kako maštam o porodici, deci, braku. I to baš sa njom. <br />
Onda su istog dana zvali rođak i Dunja. On je saopštio da je rešio dileme i da nije gej, zamolivši me da nikome ništa ne pominjem. Naravno. A Dunja je htela da se vidimo. Rekao sam da nemam vremena i prekinuo vezu. Ali, nisam ostavio slušalicu. Pozvao sam Višnju, rešen da joj predložim da najpre pređe kod mene, verujući da od toga može ispasti nešto više. Nije se javljala, pa sam odlučio da odem do njenog stana. Kupio sam i cveće. Zvonio sam, a pošto nije otvarala, iskoristio sam rezervni ključ i ušao. U stanu se čula tiha muzika i krenuo sam da je tražim. Našao sam je u spavaćoj sobi. Mora da sam izgledao kao budala dok sam virio iza buketa cveća i zabezeknuto gledao Višnju kako jaše mog negej rođaka-zanesenjaka, vezanog za naslon kreveta. <br />
Vreme je sad sve što imam. Dao sam otkaz u fabrici nameštaja i ponovo seo za računar. To je život u znoju lica svog. Novca u fioci nema, a kako stoji stvar neće ga ni biti, ali se zato gomilaju tekstovi. I ko zna - možda Dunja pozove. </div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-80646024437403236422012-07-25T12:12:00.002+02:002012-08-27T22:33:28.501+02:00Tri slike: Tišina<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4_v8xGqRy49gfIyNnQ9kojLVQ337nYhMAMN9hkK-R1AwbsNLRzGUrqgZiU9HiQTNSZiBxEp3UiSFvobe4qUZIzj-cofN3NVc4dDAM-t1pHTd4yE-eJBhr7scT4JaR-h4rrCZ47s6Lm8U/s1600/kafe.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4_v8xGqRy49gfIyNnQ9kojLVQ337nYhMAMN9hkK-R1AwbsNLRzGUrqgZiU9HiQTNSZiBxEp3UiSFvobe4qUZIzj-cofN3NVc4dDAM-t1pHTd4yE-eJBhr7scT4JaR-h4rrCZ47s6Lm8U/s200/kafe.jpg" width="200" /></a></div>
Ventilator sa plafona tek blago pomera usijani vazduh.
<br />
<div style="text-align: justify;">
- Nekad, dok sam bio na položaju, imao
sam sve: moć, novac i žene – kaže mršavi čovek u kasnim pedesetim,
uvučen u karirano odelo, košulju i kravatu, i dodaje – a sad mi je ostao
samo ovaj mali pas.</div>
<div style="text-align: justify;">
Povlači povodac i neugledni mešanac žuto-prljave boje seda kraj njegovih nogu, tik uz šank zagušljive prostorije.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Čime se sad baviš – pita ga sused za
šankom, vidno pijan, dok se trudi da pepeo, koji je spao sa cigarete i
ostao na mermernom pultu u jednom komadu, zalepi ližući kažiprst i tako
ga neokrnjenog prebaci u pepeljaru.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Sad sam ekonom u fudbalskom klubu D. –
kaže sa osmehom koji je pun nekog neobičnog značenja, prenaglašen, kao
kada u filmovima govori duševni bolesnik, ili pripadnik neke verske
sekte. – Opštinska liga.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Tukli ste se na poslednjem sastanku, tako se priča?</div>
<div style="text-align: justify;">
Ekonom prinosi ustima tanku kafansku
čašu i otpija otprilike polovinu braon-crvene tečnosti. Konobar odlazi
među stolove sa poslužavnikom na koji istresa pepeljare gostiju za
stolovima, koje im potom vraća ispražnjene, ali samo ovlaš obrisane,
pune smrada i tragova pepela od bezbrojnih ugašenih cigareta. Pijanac,
koji je do tog trenutka razgovarao sa ekonomom, koristi priliku: sa
šanka uzima flašu sa žestokim pićem i nateže je, cedeći ljutu tečnost
sve dok mu je konobar uz psovke ne otme iz ruku.</div>
<div style="text-align: justify;">
Svi ćute.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
***</div>
<div style="text-align: justify;">
- Vidim da vas je gazda rasporedio kao
vojsku – kaže sedokosi muškarac, plavih očiju. U Srbiji je u pratnji
brata gazde ovog ćumeza, inače heroinskog zavisnika. Stara se da ne
izvlači prevelike “crte”. Gazda i brat su mu oduzeli pasoš i sav novac,
pa dane provodi u kafani, gde može besplatno da pije.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Svaki od vas konobara tačno zna šta
radi. Evo, na primer šanker – stao je tako raširenih ruku, oslonjen na
šank kako bi slomio nos onom gilipteru sa kojim sam se sporečkao
malopre, ako bi išta pokušao. Uzmi nešto na moj račun.</div>
<div style="text-align: justify;">
- U Frankfurtu smo – nastavlja da priča - gazdin brat i ja imali firmu za špediciju. Veliki smo mi drugari. Pajtaši.</div>
<div style="text-align: justify;">
- A zašto su te tukli gazda i njegov brat pre neki dan?</div>
<div style="text-align: justify;">
- Mislili su da sam im ukrao neke pare. A ispostavilo se da je to brat maznuo da bi kupio heroin.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Pa, zašto to trpiš?</div>
<div style="text-align: justify;">
Sedokosi gleda kroz otvorena kafanska
vrata kao da se nečega priseća. Steže usne i osvrće se po kafani. Ostali
gosti gledaju svoja posla iako dobro čuju razgovor koji se odvija za
šankom: neko čita novine, neko prstima vrti tvrdo pakovanje paklice
cigareta na kafanskom stolnjaku, neko samo ćuti i srče iz masne čaše. On
tobož traži nešto po džepovima, pa odustaje od toga. Prati pogledom dim
koji mu se sakuplja iznad glave, na mestu sa koga vise flaše sa
dozerima, okrenute grlićima ka podu. Ne odgovora na pitanje. Konobar
sebi sipa sok od borovnice i dodaje recku na dužnički papir.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
***</div>
<div style="text-align: justify;">
Između sredovečnih tipova u kožnim
jaknama koji sebe zovu gradskom momcima i robijaša u drugom separeu
postoji prećutno poštovanje. Vlasnik kafea spada u ove prve, ali jasno i
glasno govori da prezire lopove. Preke je naravi i brz na pesnicama, pa
ga se robijaši klone, iako su skloni ideji da imaju pravo da u bilo
kojoj kafani u varošici popiju piće i ne plate račun.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Ne zapošljavam pičke – drži vlasnik
predavanje. – Ko ne sme da naplati račun, neka mi ne izlazi na oči. Mi
nismo Crveni krst i sve što bude neplaćeno, nadoknadiće smena koja je
napravila manjak.</div>
<div style="text-align: justify;">
Vlasnik seda na motor i odlazi, a
razgovor među bivšim zatvorenicima postaje življi. Prvom su skinuli šest
meseci zbog dobrog vladanja, drugi je prodavao travu, pa su ga rebnuli
dve godine, trećeg su uhvatili sa otetom torbicom u rukama. Četvrti i
prvi su zajedno počeli da kradu po prodavnicama još kao klinci, drugi je
napustio školu za automehaničare i otišao u Valensiju, a treći je
pozajmio bušilicu od komšije iz stana br. 3, da bi je prodao komšiji u
stanu br. 7. Treći i drugi su bili vođe navijača u jednom trenutku, a
četvrti je otpušten iz vojske kad je pokušao da ukrade pušku. Opet prvi,
sa petim – koji nije trenutno tu, već robija u Italiji zbog provalne
krađe – krao je točkove po kraju kad je bio klinac, a jednom je ukrao i
točak sa kola svog oca. Treći i peti su upadali Švabama u spavaće sobe i
praznili fioke sa nakitom, a da ih nisu baš nijednom uhvatili. Švaba
hrče, a treći mu prazni sef.</div>
<div style="text-align: justify;">
Ispijaju piće i kreću ka izlazu i
automobilu prvog. Konobar hvata vazduh kao da će im nešto reći. Oni
prolaze kraj njega i niko ne izgovara “da platim”. Nesigurni su i kiselo
se smeškaju. Crveneći, konobar prilazi stolu od koga su svi otišli i
gleda im u leđa dok se udaljavaju. Robijaši sedaju u auto i odlaze.
Konobar skuplja čaše i odnosi ih do šanka. Otvara svesku i precrtava
narudžbinu, a zatim iz svog novčanika prabacuje novac u veliki kafanski
kožni buđelar. Uzima čaše, pere deterdžentom, a onda ih ostavlja na
policu da se suše.</div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-39408717162889171022012-07-20T10:09:00.001+02:002012-07-20T10:37:31.015+02:00Beg u časopisu Liceulice<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKgrkFOv6Lo6ZySj-S8HZz32dQ3BazwsWBTrvdY0TnCXoI0-taohJnWQRbxv-LBX1mr8mdZiJd1GStrRghxyUkDjhC5DGbkNK2iAwZ2LL9lbdtAadiez_xBlpsicQ1qjyTvBrhc6u6gzg/s1600/Liceulice_012_K12-180x180.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjKgrkFOv6Lo6ZySj-S8HZz32dQ3BazwsWBTrvdY0TnCXoI0-taohJnWQRbxv-LBX1mr8mdZiJd1GStrRghxyUkDjhC5DGbkNK2iAwZ2LL9lbdtAadiez_xBlpsicQ1qjyTvBrhc6u6gzg/s200/Liceulice_012_K12-180x180.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
U broju 12 časopisa Liceulice izašla je priča Beg.</div>
<div style="text-align: justify;">
Link za više informacija:</div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="http://www.liceulice.org/promocija-novog-broja-magazina-liceulice-2">http://www.liceulice.org/promocija-novog-broja-magazina-liceulice-2</a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
To je treće štampano izdanje priče Beg. Ova kratka priča je objavljena i u zbirkama <a href="http://predragmilojevic.blogspot.com/2010/12/promocija-zbirke-gradske-price-u.html" target="_blank"><i>Gradske priče</i></a> i <a href="http://www.facebook.com/pages/Minhen-i-druge-pri%C4%8De/143746589058906" target="_blank"><i>Minhen i druge priče</i></a>.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-31811293122693447192012-06-26T12:44:00.001+02:002012-08-27T22:33:28.499+02:00Tri slike: selo<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMkUrwbb3ICvP6wEX3iISPhEGo6CIG124O7i6xsKgc-VKybDH08EqPVznsCE6zPkgsuTq1v0dDO2eG4JHLn_1ejfOoBOF8La8n6HiOZc2C0pdqpuo29jPdiufYVQi171v-0M_m24V7lOc/s1600/svinja.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMkUrwbb3ICvP6wEX3iISPhEGo6CIG124O7i6xsKgc-VKybDH08EqPVznsCE6zPkgsuTq1v0dDO2eG4JHLn_1ejfOoBOF8La8n6HiOZc2C0pdqpuo29jPdiufYVQi171v-0M_m24V7lOc/s200/svinja.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Pijan, tetura po svinjcu. Padala je kiša i raskaljala ionako razrovanu zemlju. U oboru za svinje nema niti jedna travke. Svinjac je nizak, ozidan seljačkom krupnom opekom, pokriven talasastim sivim tablama. Seljak u gumenim opancima, zvanim curule, promiče između svinja po tom omalenom prostoru. Da bi se probio, mora povremenu neku od njih da potkači kolenom po gubici, jer se svinje tiskaju oko njega očekujući da će ih nahraniti. On to i čini, zahvatajući kukuruz iz merice koja visi na kaišu što ga je prebacio preko ramena. </div>
<div style="text-align: justify;">
- Sa! Sa, more! - viče na životinje čija se pomama za hranom više ne može zaustaviti i koje ga obaraju na zemlju. S mukom ustaje, psujući. Izlazi iz obora i udarivši kokošku nogom, ulazi u kuću, gde se strovaljuje na krevet. </div>
<div style="text-align: justify;">
Njegova deca gledaju televiziju, majka kuva ručak, žena prostire veš na žici za sušenje. Kroz otvoren prozor, iz daljine se čuje harmonika. Miriše kuvana boranija. Pada u san.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
***</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Peku rakiju. Kofama vade vodu iz bunara, zatim je donose i sipaju u posudu gde se u savijenim cevima vrši kondenzacija alkohola - u tabarku. Guruju ruke do lakata u vodu da provere temperaturu koja raste kako raste nivo vode. Lože vatru u ložištu kazana. Vatra mora da džandži, kažu. Onda čekaju da poteče rakija. Jedan, visok i mršav, stavlja teglu sa vodom pod lulu, tvrdeći da tako pere rakiju. Drugi neko vreme samo gleda šta visoki radi. Srednjeg je rasta, debeo, velikih šaka. Ljušti kalemarskim nožem koren rena, a onda komad od četriri - pet santimetara stavlja usta i žvaće. Polaze mu suze od ljutine, ali on ipak završava što je započeo. Onaj visoki ga uputno gleda, a on odmahuje glavom - dobro je za sinuse, kaže.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Jedno dete se otrovalo na kazanu, u selu K. - komentariše dok zahvata čašicom iz posude u koji curi providna tečnost iz bakarne cevi. - Prvenac - dodaje, pa ostaje nepoznato da li misli na dete koje je moglo biti prvo roditeljima ili na rakiju koja prva izlazi iz kazana.</div>
<div style="text-align: justify;">
Mere jačinu rakije gradometrom. Kad iz lule počne da curi patoka, utišavaju vatru i podižu poklopac na kazanu. Ukazuje se ključala komina, koja je sada postala ono što se zove džibra. Nakreću polugom kazan i vrelu tečnost sa ostacima voća prosipaju u rupu iskopanu za tu priliku. Onda debeli lopatom puni kofe sa ostacima od pečenja i nosi na đubrište gde ih prosipa preko kravlje balege, a visoki dodaje novu kominu u kazan. Raspiruje vatru, presipa ispečenu rakiju u plastični balon. Nateže pivo.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
***</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U susednom dvorištu nema nikoga. U stvari, to je voćnjak čiji vlasnici dolaze jednom jednom mesečno, ili čak ređe, iz grada. Zato on, prvi komšija, ne brine da će ga neko videti kada donosi merdevine do visoke žičane ograde. Jedan krak merdevina prebacuje u voćnjak preko ograde, dok drugi ostaje u njegovom dvorištu. Onda u voćnjak baca i dve kotarice. Penje se sa svoje, a silazi sa komšijske strane. Bere voće i stavlja u kotaricu. Stigle su šljive, vrućina je i voćnjak je pun insekata. Ubada ga osa i on je razdraženo smrskava na ruci. </div>
<div style="text-align: justify;">
Dolazi do oboda imanja, odakle počinju kukuruzišta. Na samoj ivici, dva izgorela oraha. Kad je neko od komšija palio travu, nekontrolisana vatra je zahvatila i voćnjak i orasi su izgoreli.</div>
<div style="text-align: justify;">
- Gre'ota - procedi.</div>
<div style="text-align: justify;">
Vlasnika kukuruzišta je video kako preti ovima što dolaze u voćnjak: "Komšije, da vam grane ne prelaze u moju njivu, ili će puška da radi", čuo je kako viče sa traktora. Nije se mešao, a mogao je. Ali nije.Gledao je kako beograđani seku grane koje su jedva pola metra virile van ograde.</div>
<div style="text-align: justify;">
Lizne cigaretu. Zbog ujeda ose, ili od otvrdle kože, prsti mu slome cigaretu kod filtera. On ga baca i puši bez njega, vukući brzo i jako. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-30067011105819659762012-05-28T00:14:00.005+02:002012-08-27T22:33:28.498+02:00Tri slike: grad<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSJ0ijUk4pvq9F7L_g3Cj4FywSkQ8dG8z6fHsoKn4gNI9WwZNGzwnXY3FLTG1rrD3mlNmk23nejI6ljUcWj_XH8N0wcOs-v5VMrC2TjVo74B-R7TDPtHzXlYOd7YPDLbPX2H39UigpkXs/s1600/klosar.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="156" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhSJ0ijUk4pvq9F7L_g3Cj4FywSkQ8dG8z6fHsoKn4gNI9WwZNGzwnXY3FLTG1rrD3mlNmk23nejI6ljUcWj_XH8N0wcOs-v5VMrC2TjVo74B-R7TDPtHzXlYOd7YPDLbPX2H39UigpkXs/s200/klosar.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Starica nema noge i vuče telo i karton
na kome sedi po autobuskoj stanici, kroz izlaz, pa preko pešačkog
prelaza do trotoara u prometnoj ulici. Dok prelazi raskrsnicu, neki
vozači trube, neki strpljivo čekaju. Oko nje se širi zadah ustajale
starosti. Na glavi ima maramu, a preko grudi opuštenih niz stomak obukla
je nekoliko slojeva odeće. Poslednji je pleteni vuneni džemper na
raskopčavanje, koji je nekada raširen kako bi svoje osakaćene udove
pokazala onima od kojih traži milostinju, ali sada je navučen preko
potkolenica toliko loše ušivenih da nije verovatno da ih je hirurg
zašivao. Pa ni taj džemper nije ceo, već je iscepan na nekoliko mesta i
nema svu dugmad, a kroz rupe zjape delovi druge odeće.<br />
Cereka se bez povoda. Krivim i velikim nosem kao da nišani odozdo pravo u
oči prolaznika, loveći im poglede dok pruža ruke za njima i ponavlja
jedno te isto. Kao da će ih tim pogledom obavezati da otvore novčanike.<br />
- Pogledaj gde živim – kaže kad ne dobije više od bezvrednih kovanica,
pokazujući na gomilu prljavih stvari.<br />
- Bravo direktore! – kada dobije veću novčanicu.<br />
- Donesi mi džem iz podruma – poručuje starijim ženama.<br />
Pod obližnjom terasom nalazi se još kartona. Tu spava dok je ne oteraju
stanari. Onda se na rukama i onim patrljcima od nogu odvuče malo dalje.
Niko joj nikada ne pomaže, niti ima kolica pomoću kojih bi se lakše
kretala.
</div>
<div style="text-align: justify;">
***</div>
<div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
Mladić spava sa psima pored jednog od
beogradskih domova za decu bez roditelja. Leti, kada su noći tople,
uvlači se u ulaze, napuštene automobile, ili se razvlači po klupama u
parkovima i žbunju. Zimi bira dom u kome je odrastao. Deca iz doma ga
dobro poznaju, iznose mu hranu i pocepanu ćebad mimo znanja vaspitača.
Dobro mu je poznat ovaj dom, tu je rastao dvadeset godina i nešto ga
stalno vuče da se vrati u njegovo dvorište. Smeštali su ga u voz
socijalni radnici i davali novac da se vrati u Bečej, odakle je
poreklom, ali on se, neznano kako, uvek vraćao.<br />
Nema većinu zuba. Pokazuje zluradim osmehom njihove okrajke kada sretne
ljude koji ga ne ugrožavaju, a pogne glavu da ga ne vide oni od kojih
zazire. To je navika domske dece – kada žele da se zamaskiraju, samo se
okrenu tako da ih ne možete prepoznati, pa i nemate dokaz da su to oni.<br />
U useku jednog od zidova doma, nalazi se pseća kućica. On, bivši domac,
donosi dušek i dva ćebeta i smešta se pored štenare. Noću će neki pas
leći pod njegovo ćebe. Uz štenaru leže smrznute kore hleba i sve zaudara
na pseći izmet.<br />
Ima dvadeset pet godina. Već pet godina živi na ulici. Nikada nije
radio. Neki bivši domci koje poznaje žive u napuštenoj prodavnici, ali
ga tamo ne zovu. Ako ga deca ne nahrane, čeka zatvaranje pekare i moli
radnike da ne bacaju neprodata peciva.</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
***</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Sredovečni muškarac, reklo bi se, u
invalidskim kolicima sedi ispred pijace i prodaje crkvene kalendare.
Nema obe noge do pojasa i – za razliku od nemog prodavca koji mumlanjem
nudi ovu sveščicu gurajući je grubo pod nos kupcima što sa torbama u
rukama zamiču među tezgama sa povrćem – sa dozom prezira u glasu,
usmerenog ka kupcima, obavlja ovaj posao. Takođe, uz prodaju kalendara,
prosi.<br />
Nekad je u društvu pijanaca koji u zamračenim i zadimljenim staničnim
bifeima naglas izgovaraju svoje tragične životne ispovesti. Ne govore ih
za sebe, već izvodeći svojevrsnu monodramu u kojoj su sjedinjeni
optužba, oproštaj i svaljivanje krivice za sopstvene životne promašaje
na nekog drugog, u svoje priče uvlače i prisutne. Što su slabije telesne
građe, ovi uplašeni ljudi u funkciji dramskih figura, više bivaju
vređani, pa tako budući bez nogu, invalid često postaje meta ovih
kafanskih igara, gde mu je namenjana uloga učesnika koga treba poniziti a
sebe učiniti boljim. Ne ostaje im dužan, na uvredu odgovarajući još
gorom uvredom, pa neretko bude ošamaren.<br />
Prolaznici zamiču svojim poslom, samo ovlaš registrujući scenu u kojoj
pijani mladić krvavog pogleda prevrće invalidska kolica, ne mogavši da
podnese da mu neko ko je u toliko lošijem položaju odgovara na uvrede.
Invalid pada i psuje ga sa poda, a konobarica pokušava da ga zaštiti od
napadača čiji bes sve više raste. Okupljni građani gledaju u pod, ne
usuđujući se da se suprostave nasilniku. Samo jedan punački gospodin
pokušava da spreči očiglednu nepravdu, vičući u pravcu nepostojećeg
pozornika:<br />
- Policija! Policija! Ovamo! Biju invalida…</div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-27435677088167859622012-04-14T16:11:00.001+02:002012-04-22T01:51:13.854+02:00Diploma iz Mrkonjić grada<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjt3lCLrr1EVjnDVS6BeAlXW8sq_9DI4SI2LlTrMKgObh2WMq4RHp0M7Hp2V0ZLw3vj3pCxAWGpNmm1KrFTHoaM59Xx7Jl9alh8lTspyuA_9bxteqb8J7ikMy2fP6EvBHs5DBi30qQdiu4/s1600/mrkonjic.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjt3lCLrr1EVjnDVS6BeAlXW8sq_9DI4SI2LlTrMKgObh2WMq4RHp0M7Hp2V0ZLw3vj3pCxAWGpNmm1KrFTHoaM59Xx7Jl9alh8lTspyuA_9bxteqb8J7ikMy2fP6EvBHs5DBi30qQdiu4/s200/mrkonjic.jpg" width="150" /></a><i>Studija o izvodljivosti nazvana <b>Teča iz Jagodine </b>nastvalja svoj hod po bivšoj SFRJ. Posle <a href="http://predragmilojevic.blogspot.com/2011/12/teca-iz-jagodine-u-sloveniji.html" target="_blank">prevoda na slovenački</a> i ulaska u knjigu jednog slovenačkog pisca, donela je i diplomu iz Mrkonjić grada za najbolju satiričnu priču.</i></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
* Na KR objavljena je kao <a href="http://konkursiregiona.net/kolumna-predraga-milojevica-teca-iz-jagodine/" target="_blank"><b>kolumna</b></a>. </div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-49521840511701029362012-03-28T10:12:00.001+02:002012-04-05T15:51:53.093+02:00Pero zabodeno u dno života, kritika<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUzqRAhtRHrixhSudXRZklpTJRRmVWNTrKcymAbRqRTriPAR2SRRQuZ52rGP7R32-g7HBv4nV_YNsS9EZBEkhKyXDv7CJWuRddqDHfNeEGNzF7fMY9Ji64gWxLMZJ2B_edvgrzJck4bp4/s1600/DSCF1536.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="153" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhUzqRAhtRHrixhSudXRZklpTJRRmVWNTrKcymAbRqRTriPAR2SRRQuZ52rGP7R32-g7HBv4nV_YNsS9EZBEkhKyXDv7CJWuRddqDHfNeEGNzF7fMY9Ji64gWxLMZJ2B_edvgrzJck4bp4/s200/DSCF1536.JPG" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Književnik Dragi Tasić je napisao nekoliko reči o zbirci <a href="http://www.facebook.com/pages/Minhen-i-druge-pri%C4%8De/143746589058906" target="_blank"><i>Minhen i druge priče</i></a>. Evo šta on o tome misli.<br />
<br />
<b>Dragi Tasić: Pero zabodeno u dno života </b></div>
<div style="text-align: justify;">
„Minhen i druge priče“ Predraga Milojevića <br />
Liber, Beograd, 2011 g.<br /><br /><br /><b>Vreme zamora </b><br /><br />U vreme zamora politikom, krizama poredaka i država, u senci ekoloških i prirodnih katastrofa, u srpskoj socijalnoj stešnjenosti knjige novih pisaca ostaju nezapažene. Kao da tegoban život sužava prostor književnosti i kulturi. No, kulturno čulo naroda ne umire pre njega. </div>
<div style="text-align: justify;">
Na izgled skromna zbirka deset priča „Minhen i druge priče“ Predraga Milojevića uznemirila je pisca ovog napisa i navela ga na pomisao da srpska književnost, ipak, nastavlja da napreduje prateći savremene napretke i poraze. I ilegalno opstaje, stešnjena medijski između zvonjave „prestižnih“ nagrada koje je uveravaju da „prati svetske trendove“ i kioskih ramova literarnih trivijalnosti i vulgarnog egzibicionizma. <br />
„Minhen i druge priče“ krepe nadu da književnost kao umetnost sledi književnu nit protegnutu iz srednjevekovnih izvora ka visinama Vuka Karadžića, Dositeja, Bore Stankovića, Ive Andrića, Meše Selimovića i pera koja dolaze. <br />
<br />
<b>Pero zabodeno u dno života </b><br />
<br />
Predrag Milojević je ovom knjigom proze predstavio čitaocima svoje pero zabodeno u dno života. U deset tematski razuđenih priča, napisanih jezgrovito i reljefno, pisac uvodi čitaoce u deset „životnih rupa“, deset legala stradanja, patnji i poniženja. U njima svet zapostavljenih ljudi pokušava da pređe svoje neprelazne mostove, da izađe iz mračnih pećina i zatvorenih belih soba, gde se u atmosferi zabačenosti obrušavaju ljudski životi pred umom ravnodušnog sveta. Milojevićevi poraženi junaci ubrzano dišu nevidljivom životnom dramatikom, čiju srž ne mogu taći ni politička obećanja ni tobožnje humane ustanove i organizacije. <br />
<br />
<b>Ambijenti stradanja </b><br />
<br />
U priči <i>Minhen</i> unetoj u naslov knjige, u nemačkoj sredini su okosnica kradljivac, u tuđini Srbin, i uređeni disciplinovani, neizostavno samozadovoljni državni podanik, Nemac u nemačkom dvorištu. Realističnim metodom pisac je pružio čitaocu nadrealističku stvarnost dva položaja i mentaliteta, namačkog i srpskog, koji ostaju nespojivi, bez vrednosne verifikacije koju, naravno, književnost ne vrši. <br />
<i>Trokorak</i> je priča o surovoj sadržini ustaljene mržnje čiji je ratni izraz sadističko ubijanje Srba pod plaštom rata. Ubijanje ognjem u priči se diže iznad pravnog genocida, koga je vreme savremene politike banalizovalo. <br />
Čitajući priču <i>Beg</i> čitalac se obezumljuje bekstvom romskog dečaka od roditeljske surovosti podvrgavanja dece prošnji, krađi, batinama i zlostavljanju. Nemoćan da pobegne od svoje nesreće preko neprelaznog mosta u nepostojan grad, dečak, mali begunac, posrće i biva vraćen konačnom životu prosjaka prebijenog do krvi. Ova priča se useca u našu svest bez savesti, bez osećanja odgovornosti za obezvređene i ponižene; oni ostaju komad skvrčene savesti pocepanog civilnog društva. <br />
Morbidnija no ova priča o Romima je priča <i>Sobe</i>. Bele bolničke sobe duševne bolnice, u kojima leže vezan otac ubica žene i silovatelj svoje kćeri, svog deteta. Devojčica lebdi vezana u svesti smušenoj nasiljem oca, otac u pomućenoj svesti ubice i nasilnika nad svojim detetom. Sobe su nepodnošljivo bele, a bolesničkim zaštitnicama sa kajišima, vezani su ostaci čovekolikosti nesrećnika. Čitalac Soba stiže na dno civilizacije koja se odvojila od života ljudi i svela na kanon kultura i napretka čovečanstva koje se samoproždire. <br />
<i>Spavač </i>je priča koja izbljeskuje iz naše uspavane svesti nemoć da bude probuđena grozotom silovanja. Novac krepi oživotinjene silovatelje da žderu krhka ženska mesa, podvrgnuta građanskoj vrlini imanja, htenja i vladanja, uzimanja svega što se može kupiti, pa i toga ljudskog tela. <br />
<i>Baba</i> je priča o ugroženoj ličnosti koja živi sa svojim ponorima fizičkih neizlečivih bolova i duhovne neostvarenosti, razapeta ambicijama, samoćom, osećanjem poniženosti i beznađa, ali rešena da, i pored svesti o apsurdu sujeverja babinskog lečenja, pokuša da možda nađe i preko običnog šarenog kamena snagu da opstane kao zdrava i sa prirodom usklađena jedinka. Jeziv podsmeh pisca sumanosti sujeverja kao da u tmurnoj atmosferi vračarine pećine budi nadu u ljudsko samopouzdanje u kritičnim periodima padanja u rašlje življenja i umiranja. Iako te rašlje imaju krak smrdljive samouverenosti starice koja vradžbinom spasava bolesne i beznadežne, ipak ima i ručicu svesti čovekove da se ne može tupim neznanjem i bolesnim samouverenjem vradžbina lečiti od ljudskih bolesti. <br />
Pričom <i>Sutra</i> pisac uvodi čitaoce u crno klupko narkomanije bez sutrašnjice, u kome ljudi kao u borbi pasa, rastržu i pse i sebe razarajući svest narkoticima; dovodeći do narkomanske katastrofe u kojoj kao obezčovečeni zavisnici, zaludno pokušavaju da se „skinu„ sa droge. Jer, u svesti im ostaje da su otpisani. <br />
<i>Prorok</i> je priča okrenuta rascepu između detinjstva, navek blaženog doba, i prvih koraka sazrevanja koji podvrgavaju nevinost dečaka stvarnosti živog blata alkohola, droge i šverca oružja. I pored lažljivog i nesrećnog „proroka“, tekobnika i širioca tih zala i poroku podvodljivog Buljavog i lepe Matilde, koji podležu Proroku, dečak u ovoj priči, uz sen i san o svom detinjastom dedi, ostaje nadežno nevin. Pisac ga odvaja od proždrljivog dna iz prethodnih priča. U ovoj zbirci taj deo ove priče pripada vedrijoj slici života na izloženim krugovima dna. <br />
<i>Čelendžer</i> je razuđena slika mladića vojnika iz raznih sredina i naroda Srbije u uniformi oveštaloj besmislicama koje vire iz karaktera brojnih ličnosti i unose čitaoce u svet vojske. Sprava, vozilo, vojna tehnika, red i haos - vidovi su utamenjenog života. Vod Čelendžer je i tehnički i kazneni; on prednjači ili je na začelju vojske, koja se uspostavlja i rastavlja u trenucima sazrevanja mladosti, i kao vojna prikaza i kao vojnička istina. Ova pripovetka teši mupkarce kojima je život dosuđivao da budu vojska, odbrana i zaštita, igra i privid skrivene države u neuviđavnoj domovini. <br />
<br />
<b>Kratak pripovedačev dnevnik o neizvesnosti snova </b><br />
<br />
Čitalac deset Milojevićevih priča stegnut je njihovom smolom koja prodire u margine pretpostavljenog normalnog života, za koji se više i ne mora verovati da postoji, sem u nasleđenom snu o dobrom, starom svetu i vremenima. Tematski krugovi ove knjige dobar su povod da probude želju čitalaca da snažno dožive Milojevićevo književno štivo. Ono je dublje i šire od onoga što je ovde zapaženo. Ono je, iako racionalan i sažet, ipak i razigran govor u slikama i činjenicama, koji se kao opisi i detalji otvaraju čitaočevoj svesti bogatim rečnikom; u pasusima koji slivaju realnost i san u životno neporecivo jedinstvo, kome se ne treba čuditi (Andrić je zapisao negde da pisca ne može ništa čuditi). <br />
San i realnost u Milojevićevim pričama traže posebno prosuđivanje. <br />
Završavajući misli o temama desetom pričom <i>Dnevnik</i>, ustvari kratkim pripovedačevim dnevnikom, uzvrđujemo, da se pisac dnevnika opredelio za dve teme, usmerene vidovima stvarnosti. Iako se ne isključuju, pripovedački ne moraju da se vezuju i sjedinjuju. U dnevniku su se sjedinile. Naše uverenje ih nepotrebno odvaja. <br />
Pripovedač se (u književnosti ukorenjeno) pita: pisati ili ne pisati. Treba li uživati u napisanom, pa i priznatom, sa zadovoljstvom ili osećanjem blage melanholije? Možemo pitati i šire, kako se osećaju ljudi koji pišu? Ljudi koji razgovaraju sa sobom, sa poznatima i nepoznatima, sa živim i umrlim, sa ljudima sadašnjice i onima iz prošlosti, i čak sa onima iz budućnosti. Sigurno je, mislimo, da je pisanje najstameniji i najtrajniji razgovor. Svakodnevni usmeni, božji ili bezbožan, mudar ili trivijalan razgovor se gasi i ne ponavlja se nikada. Pisani traje. Najlepši u ovoj priči je iskaz da piscu prete lica iz sna da ne piše grozote. On ih je otvorio pred srcem čitaoca, uneo ih je u predvorje njegove duše. Pisac se te pretnje, snom predskazane opasnosti, ne boji. U ovoj knjizi se opredelio da piše grozote u ime odbrane ugroženog života. Pitanje pisca - da li je pisanje potreba estetike ili sredine i njegov odgovor da nije ni jedno ni drugo - prelazi granicu pitanja: šta je i čemu služi pisanje uopšte? Ostavimo piscu da na ova pitanja odgovori novim knjigama, on ima talenta, snage i vremena. <br />
A da li je druga priča u ovom dnevniku saglasna ili protivna ovoj prvoj o pisanju, ostavimo čitaocima da odgovore. Dodajmo da sred pripovedačevih nada u stvaranje, provokativno (ili prirodno) zvuči napad trivijalnosti jela i seksa, kao grube materije koja, možda, razara duh tvorca. Čitaocu će biti dopadljiv deo druge priče koji se odnosi na vitalna pitanja seksa i komična situacija u kojoj se našao jedan od junaka priče sa dilemom da li je homoseksualac ili to nije. <br />
Završimo dnevničku priču pripovedačevim pitanjem: <br />
“Šta su stvaranje, pisanje, umetnost, kultura...ako nisu tamo gde je realni život? Sve, osim stvarnosti je njena imitacija.“ </div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-89355740939212108972012-03-07T14:29:00.001+01:002012-03-14T02:20:21.720+01:00Predrag Milojević: Bezizlaz i nada, intervju<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijJd650U-NBSEAoZiOYX6cZpZaCdxNN_Zag5R-mVAP3epbI6lRDwCBlOLvmpzjcnGBXZ8Wbm6-A6FdjFNcUkacQryjbFQ1Td5NB1L0IL8FfpRGL6s_8iJBeIipE64yzGo-v8ZTTTDAFlQ/s1600/pedja400.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEijJd650U-NBSEAoZiOYX6cZpZaCdxNN_Zag5R-mVAP3epbI6lRDwCBlOLvmpzjcnGBXZ8Wbm6-A6FdjFNcUkacQryjbFQ1Td5NB1L0IL8FfpRGL6s_8iJBeIipE64yzGo-v8ZTTTDAFlQ/s200/pedja400.jpg" width="171" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Odgovorio sam na nekoliko pitanja Nataliji Ž. Živković sa portala <a href="http://www.mixer.ba/1673/predrag-milojevic-bezizlaz-i-nada/">Mixer.ba</a>. Evo o čemu smo pričali.</div>
<div style="text-align: justify;">
<b><br /></b></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag Milojević <i>(1974)</i>, piše kratke priče i eseje.
Uređuje internet portale Konkursi regiona i Afirmator. Radi u jednom
domu za nezbrinutu decu u Beogradu. Živi u Mladenovcu. Razgovarali smo s
Predragom povodom njegove prve knjige “Minhen i druge priče” koja je
objavljena oktobra 2011.<span id="more-1673"></span></b><b></b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>- Kako biste ocenili današnju ex-Ju književnost? Šta joj je potrebno kako bi bila (još) bolja?<br />
</b><br />
<b>Predrag:</b> Ima tu sjajnih autora, naravno. Međutim, i u
jednom velikom broju slučajeva čovek može samo umreti od dosade čitajući
razna naklapanja koja izdavači i novine objavljuju. Uzmite samo pokušaj
humora u tzv. satiričnoj štampi. Pa svaki vic koji pijani seljaci
pričaju po krčmama je zanimljiviji od toga.</div>
<div style="text-align: justify;">
Ono što nedostaje jesu eksplozivni pisci tipa Sorokina. Umesto gasa
mogli bismo više njega da uvozimo iz Rusije. Uostalom, on je postavio
standarde za kojima ćemo kaskati još dugo i tako će biti sve dok se
budemo plašili političke osude onoga što čitamo i pišemo. Izgleda da
pisci računaju i s tim – da kod čitalaca postoji strah od pročitanog, pa
im se dodvoraju nepotrebnim “lepotama stila”, “esetikom” i sl.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>- Treba li književnost da bude društveno angažovana? Koliko ona može da utiče na društvo?</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>Nije neophodno i nigde “ne piše” da se
pisac mora baviti pitanjima koja ga možda ne zanimaju. Ali, ako svojim
pisanjem ne razotkriva bitne stvari koje nas okružuju, onda će njegovo
mesto biti taman toliko visoko koliko je je zanimljiva i priča o
nesrećenoj ljubavi dvoje mladih u vikend-romanima koji se prodaju na
trafikama.</div>
<div style="text-align: justify;">
Tu je uloga književnosti slična onoj koju imaju društvene nauke. Ona
utiče na onaj deo društva sa kojim uopšte ima bilo kakvu komunikaciju,
to jest koju u političkom smislu zanima društvena promena kao nekakav
sociološki pojam. Široko obrazovanje, koje je deo socijalističkog
nasleđa, ostavilo je pozitivan trag u emancipaciji društva. Najčitanija i
najprevođenija dela jugoslovenske književnosti imala su istorijsku crtu
u sebi, ili su bila politički određena, pa je to i dobar model za
pisanje. Na drugoj strani je ogroman korpus stanovništva koji gaji
neskriven prezir prema umetnosti bilo koje vrste, pa makar se ona bavila
i suštinski bitnim životnim pitanjima. Da li se još negde, osim u
Srbiji, reči filozof ili pesnik koriste kada nekome treba prilepiti lošu
etiketu?</div>
<div style="text-align: justify;">
Tako, čitaoce i odgovor na pitanje o uticaju književnosti na
društvena kretanja treba tražiti u onom drugom, ambicioznom delu
društva, koje bi aktivno rešavalo probleme i otvaralo najšire rasprave.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>- Da li je zbirka “Minhen” građena oko nekog koncepta ili su se priče nizale spontano?</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>Zbirka nije zaokružena u smislu da se
akteri muvaju oko jedne priče ili teme. Ono što ih spaja jeste mračna
svakodnevica, sa sličnim situacijama u kojima se nalaze, u kojoj su
jednim delom i svojom krivicom i često im fali samo mali napor da se
izdignu iz blata. Svako od njih drugačije reaguje na situaciju u kojoj
se spletom okolnosti našao.</div>
<div style="text-align: justify;">
Jedan deo aktera zbirke vezuje i borba za goli život, igra koju oni
ne igraju baš najbolje. Romski dečak, iako najslabiji i najnemoćniji,
čvrsto želi da pobegne iz kandži trgovaca ljudima. Trgne se i igrom
slučaja ponosni otac tek rođene bebe u priči Trokorak, ali spletom
okolnosti, a ne svojom voljom. Međutim, pisac koji sebe smatra
angažovanim u priči Spavač ne prepoznaje svoj ljudski zadatak čak i kada
mu je on ispred nosa. Umesto da spase devojčicu iz šaka siledžije, on
naprosto – zaspi. Narkoman umesto lečenja odabere krađu i dalju
degradaciju.</div>
<div style="text-align: justify;">
Dakle, u svim pričama, izlaz je u odluci koju treba doneti, bez obzira na male šanse koje junaci imaju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>- Iako su priče naglašeno realistične, često imamo priliku da
čujemo i o snovima aktera. Da li je to Vaš odmak u nadrealizam? Zašto
su snovi važni?</b><br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>Snovi su u ovom slučaju upozorenje, tu su
da dodaju gas ludostima koje junaci ionako obilato imaju. U njima se ne
razrešavaju procesi koji ipak ostaju sa ove strane stvarnosti.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>-Vaši junaci su ljudi “sa margina” – emigranti, zavisnici od
droge… Čak i oni među junacima koji nisu žigosani sličnim obeležjem, u
sudaru sa bahatom realnošću zatiču se na margini. Da li doživljavate
realnost kao surovu, ili ste samo želeli da istaknete taj njen aspekt?</b><br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>Realnost, tj. čovekovo okruženje, ne mora
biti surova. Međutim, sam čovek svojim delovanjem čini da i ono što je
imalo blaže tonove postane nepodnošljivo teško.</div>
<div style="text-align: justify;">
Pažljivi posmatrač će primetiti koliko je individua nemoćna u odnosu
na globalne tokove i koliko je lako njom manipulasiti. Čak i oni koji
misle da je otpor moguće pružiti, brzo bivaju slomljeni zbog odsustva
volje za boljim životom.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>- Zašto je baš naslov priče “</b><b>Minhen“ odabran da bude i naslov cele zbirke? Šta ta priča simbolizuje?</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>Minhen je najkarakterističnija od svih
priča iz zbirke. Tu se ismevaju gastarbajterski mitovi i vera u lakši
život koji dolazi tek tako. Jedno propalo društvo napušta njegov
isluženi član i odlazi u mitovima okovani svet Zapada, gde upada u zamke
sveta koji ne poznaje.</div>
<div style="text-align: justify;">
Na primer, postoji besmisleno pravilo koje koriste radnici u
inostranstvu – ako hoćeš da prođeš dobro u Nemačkoj, izbegavaj naše! Ja
sam pokušao da napravim parodiju na ovo, izmišljajući svoje pravilo:
pređi Dunav po svaku cenu! Dovoljno je glupo pravilo, da sitnom
kriminalcu upravo to bude vodič kroz život i slamka spasa, kada se, i
doslovno, nađe u govnima.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>- Naturalistički opisi nisu Vam strani i ne libite se iznošenja “prljavog veša”. Šta takvim postupkom postižete?</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>Naturalizam je pristup koji neće nestati iz
umetnosti sve dok se na taj način može pratiti itekako prisutna borba
za opstanak, koja će se, kako danas stoji stvar, sve više podsticati u
budućnosti.</div>
<div style="text-align: justify;">
Ako je novac proglašen standardom za koji se treba boriti, onda će u
toj borbi biti beskrajne i bezobzirne surovosti. Takođe, tu je i pitanje
seksualnosti koje je svedeno na neobuzdanu pornografiju i vulgarnost, i
ovaj motiv je neiscrpan. Ulje na vatru se doliva time što se jednim
standardom može kupiti drugi, to jest ustanovljeno je i opšteprihvaćeno
pravilo da se novcem može kupiti seks.</div>
<div style="text-align: justify;">
U pozadini svega, kao pokretač stoji strah od smrti, vrhunski gonič
svojih robova, prateći čoveka od trenutka rođenja pa do odlaska sa
scene. Često ispod naslaga koje su naizgled finije i pitomije stoje
samo, ovi i drugi, najgrublji motivi. Naturalizam svakako ima opravdanje
u događajima koji se posmatraju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>-Zaposleni ste u domu za nezbrinutu decu. Kako je ovo iskustvo uticalo na sadržaj Vaših priča?</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>Naravno, ovakav rad i neposredan uvid u
sudbine ljudi koji nisu svojom već isključivo tuđom greškom stavljeni u
bezizlaznu situaciju, neumitno dovodi do negativnih zaključaka vezanih
za prirodu čoveka. Deca koja još u najranijoj mladosti bivaju odbačena,
stvaraju sliku o životu od kaga već unapred ništa ne očekuju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>- Urednik ste portala Konkursi regiona. Predstavite nam ga ukratko. </b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>Ovaj portal je proizvod rada cele jedne
ekipe entuzijasta koja pokušava da neafirmisanim autorima otvori vrata
čitanosti. I to za sada uspeva. Na primer, kratka priča, napisana i
objavljena u Makedoniji u veoma malom tiražu, kada se objavi na
Konkursima regiona može upoznati čitaoce na Istri sa radom ovog autora.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>- Takođe uređujete i časopis za književnost Afirmator. Šta možemo naći među koricama?</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>Afirmator je zamišljen kao logičan
produžetak rada Konkursa regiona i ova dva sajta će se međusobno
dopunjavati. Nadamo se da ćemo objaviti najzanimljivije autorske radove
sa ovih prostora, a takođe i pokrenuti socijalna pitanja, kao i pitanja
rasne, verske i manjinske jednakosti.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>- Kakvi su Vam planovi za budućnost? Nastavljate sa sličnim temama ili pak nekim drugim?</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Predrag: </b>S obzirom na moj relativno kasni
spisateljski početak, još nisam iscrpeo teme kojima sam se bavio u
zbirci Minhen. Tako da i priče koje sada pišem imaju jednu zajedničku
crtu sa već objavljenim pričama.</div>
<div style="text-align: justify;">
To je svakako priča o ljudima koji, iako skrajnuti sa glavnih
društvenih tokova, nemaju nameru da se predaju, ali ne streme izlazu,
već uporno srljaju u propast, vukući sa sobom u provaliju i sve oko
sebe, bilo svesnim činjenjem ili nepromišljenim postupcima koji drugima
nanose zlo, pa makar oni to i ne želeli.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Razgovarala: Natalija Ž. Živković</b><br />
<br />
<b>Izvor: <a href="http://www.mixer.ba/1673/predrag-milojevic-bezizlaz-i-nada/" target="_blank">http://www.mixer.ba/1673/predrag-milojevic-bezizlaz-i-nada/ </a></b></div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com5tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-16264494117217226442012-02-08T16:57:00.000+01:002012-03-30T16:43:42.319+02:00Gradske priče u Poljima<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgRAcqukpZEQ5-VkTH1GXhS00aSy441clJendxHkdX7JsC6RSHCcOMtITrZ9YJ8Sbg1Ncz1xYmQqhCBlIc4kINnthptANZuA01_JF6S_YGL12UWc5-Rgk-duSWbY-zOfYkG2GXo6lnI8To/s1600/polja-logo.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgRAcqukpZEQ5-VkTH1GXhS00aSy441clJendxHkdX7JsC6RSHCcOMtITrZ9YJ8Sbg1Ncz1xYmQqhCBlIc4kINnthptANZuA01_JF6S_YGL12UWc5-Rgk-duSWbY-zOfYkG2GXo6lnI8To/s1600/polja-logo.jpg" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
U novom broju časopisa <b style="color: red;">"<a href="http://polja.eunet.rs/" target="_blank">Polja</a>"</b> izašao je <b><a href="http://polja.eunet.rs/polja473/473-37.pdf" style="color: red;" target="_blank">prikaz</a> </b>zbornika "Gradske priče", koji je napisao Goran Lazičić. U zborniku je i moja priča <b style="color: red;">"<a href="http://www.malenovine.com/?p=2455" target="_blank">Beg</a>"</b>. Evo šta Lazičić kaže o priči: <i>Glavni junak priče „Beg“ Predraga Milojevića je romski dečak Damir. On pokušava da iz prigradske „ciganmale“ pobegne od strica koji drži decu kao robove i trguje njima. Za njega je grad – u koji se stiže mostom preko velike reke – „šarena džungla“ i „sloboda“.</i><br />
<br /></div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-32121296454275879182012-01-30T18:34:00.000+01:002012-03-30T16:43:42.323+02:00Osvrt na Minhen - sa Urbane riječi<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgT4aicG4UU869CWK9MpQqUPzV2dmGHy04oeRbPPH_WUfWJmter3LLVTiCxRCJ9xBO_Diehg2gyaL1uM4pGsxs8zU95ARLvwNeiDSibJtfi0TwKBvaGtmfa0XtaGMNlu-7siUvPk74S7xA/s1600/minhen2.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="148" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgT4aicG4UU869CWK9MpQqUPzV2dmGHy04oeRbPPH_WUfWJmter3LLVTiCxRCJ9xBO_Diehg2gyaL1uM4pGsxs8zU95ARLvwNeiDSibJtfi0TwKBvaGtmfa0XtaGMNlu-7siUvPk74S7xA/s200/minhen2.JPG" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Pisac Daniel Radočaj iz Pule je na svoj blog postavio osvrt na <i>Minhen i druge priče</i>. Evo njegovog teksta.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>MINHEN i druge priče / Predrag Milojević / Liber, Beograd / 2011. / latinica</b></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ovo zahvalno, moglo bi se reći pa i «džepno izdanje», obzirom na tek
nešto veći format od A6, mekih korica, svakako neće nažuljati čitatelja
koji ga odlučno utisne negdje u unutrašnjost svog kaputa. </div>
<div style="text-align: justify;">
Knjiga Minhen i druge priče, životna je priča slomljena na «jedva
vidljive, ali čvrste krhotine» što beskompromisno lelujaju «ivicom snova
i stvarnosti»: «kako je dedi bilo u Nemačkoj, samo je on znao i nikada o
tome nije pričao». Smatravši da pisac mora govoriti u nečije ime, autor
knjige Predrag Milojević, sam je ispričao „dedinu priču“. </div>
<div style="text-align: justify;">
Dok je strana dijaspore poručivala: «Ovdje vrijedi živjeti i umrijeti!»,
a druga, onih koji nisu pred ratom pobjegli preko granice glavom bez
obzira: «U ratu samo budala ne zaradi novac!», Milojevićev nesnalažljivi
Subjekt ostao je omeđen preostalim škrtim međuprostorom «u govnima,
balajući ih vilom u (tuđu) prikolicu». Njegov nezavidni svijet očaja
natkrio je rupu bez dna u kojoj se našao nespretno. Taj procjep vječite
igre cvrčka i mrava neminovno ga definira mravom, nenaviknutim na mirise
dimljenih bavarskih kobasica, znoj sisatih Njemica, kao i na zveket
krigli punjenih hladnim pivom. Od klimatiziranih pivnica, on češće
obilazi minhenske septičke jame, a u njima su, kao i u domaćim, tek
«vrijuća govna».</div>
<div style="text-align: justify;">
Osjećajući pritisak siromaštva i svu njegovu sramotu, uz pokoju uspomenu
na propuštene šanse, skromni Subjekt najčešće je sretan što ima
«istrošeno ćebe na sebi i golu sijalicu na zidu». Ipak, prevladan je
strah od davljenja u moru prosjeka i običnog života. Posmatrači su se
badava okupili – bit će njemu bolje. A ništa osim prizora smrti nije
dovoljno interesantno da bi ikoga moglo otrgnuti od vlastitih muka.
Svejedno, uskoro ćemo svi mi, poput njega, postati «što i ovaj sneg oko
nas».</div>
<div style="text-align: justify;">
Zbirka Minhen i druge priče, kroz sto dvadeset šest stranica, prostire
deset kratkih priča: Minhen, Trokorak, Beg, Spavač, Sobe, Baba, Sutra,
Prorok, Čelendžer i Dnevnik.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="http://urbanarijec.blog.hr/" target="_blank">http://urbanarijec.blog.hr/ </a></div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-85019067750958938692011-12-09T01:52:00.001+01:002011-12-09T02:04:36.571+01:00Teča iz Jagodine - u Sloveniji<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEmvsHz1rtQs9uSVFnNcCi7RRp4AXDcJmTk3HxkWU7_JAqoe7DegA0YT3Py9YHlqD61uh1Y_7lnfIKE7AlDF5_Ep6Le16Ib4IdrgOB9sfSAcqDfabig3DZmUWquYBo2NTYFQ8DFhoJ8rM/s1600/pivara1.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="196" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEmvsHz1rtQs9uSVFnNcCi7RRp4AXDcJmTk3HxkWU7_JAqoe7DegA0YT3Py9YHlqD61uh1Y_7lnfIKE7AlDF5_Ep6Le16Ib4IdrgOB9sfSAcqDfabig3DZmUWquYBo2NTYFQ8DFhoJ8rM/s200/pivara1.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Moja kolumna <a href="http://konkursiregiona.net/2011/06/kolumna-predraga-milojevica-teca-iz-jagodine/" target="_blank">Teča iz Jagodine</a> prevedena je na slovenački jezik i uskoro će se naći kao prateći tekst u knjizi koja će se baviti raznim pitanjima sa prostora bivše Jugoslavije. Evo kratkog odlomka, na slovenačkom:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
..... </div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<i style="mso-bidi-font-style: normal;"><span lang="SL">Slava </span></i><span lang="SL">gre dalje s svojim tokom : naliva se pijača, kombinacija tort in piva, preste
in medenjaki, loj in brizganci<i style="mso-bidi-font-style: normal;">, pećenje</i>, jedila z rešetkastega ražnja
in hudi hren. Ali ste vedeli, da se človek ne opije, če je samo loj, ne glede
koliko je spil. In kadar stari boemi pijejo vino, ne jedo kislega zelja… Da se koktel pivo in sprajt
imenuje radler ? Da so znamenitega raziskovalca Belamija v Afriki pojedli levi ? In vaša kajsijevača,
marelično žganje, je vse boljše in trdnejše, kakor vaša drža odraslega človeka.
Zazibani v to pozicijo, veselo gubate čelo in motrite čelno stran mize in si
domišljate o svojem uglednem položaju, ki ga ne zaseda kdorkoli; še posebej ne pijanca, ki se že ure, za začelni strani mize,
pogovarjata eno in isto:</span></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SL">-E, jutri bom kupil televizor…</span></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SL">-Daj, žri drek !</span></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SL">........ </span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<span lang="SL"></span></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Ali, o tome više kad se knjiga pojavi. </div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-7114090612753176022011-11-07T15:14:00.003+01:002011-11-18T10:35:37.034+01:00Minhen i druge priče<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9BIfUny6gYKVrSrjrlTIp80mb585koZGJP1kYYNUoOI0rgfeGkIUJYK3oP-ti2H3QWqlacHNZ9V_7An7mMOEkj34d99Croc0DA8DMhzLdZIOw2PDbheXHBlhgkoyBSI4OTMThDntikT4/s1600/DSCF1542.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="297" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9BIfUny6gYKVrSrjrlTIp80mb585koZGJP1kYYNUoOI0rgfeGkIUJYK3oP-ti2H3QWqlacHNZ9V_7An7mMOEkj34d99Croc0DA8DMhzLdZIOw2PDbheXHBlhgkoyBSI4OTMThDntikT4/s400/DSCF1542.JPG" width="400" /></a></div>
Evo i moje prve samostalne knjige priča! Zbirka <i><b>Minhen i druge priče</b></i> sadrži deset kratkih priča nastalih u periodu 2009-2011. godine. Neke od tih priča mogle su se pročitati i na ovim veb stranicama. Izdavač je udruženje <i>Liber</i>, a knjiga je izašla iz štampe krajem oktobra 2011.</div>
<div style="text-align: justify;">
Dok se ne pojavi u knjižarama, ako je neko zainteresovan, zbirka se može naručiti putem e-maila: <b><span class="gbps2">minhen.price@gmail.com</span></b><br />
<div style="text-align: left;">
<span class="gbps2"><b>Facebook stranica: <a href="http://www.facebook.com/pages/Minhen-i-druge-pri%C4%8De/143746589058906?sk=info" target="_blank">Minhen i druge priče</a></b></span></div>
</div>
<br />Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com10tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-21155848402784460592011-10-16T12:16:00.000+02:002011-10-19T08:40:25.390+02:00'68, još jednom<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmkcvvbpOo9droC0sK61REJd9Gpjdh3ROwnYL6fowhIbY0opWcDX8L3memJ-69w7yiWoMAPeDxc6tkyyv2KLpEhXDj5U4K2WRszMZLzgvuS7iUvodUj5IAtwF8jZRLKLz7ysbXaVo8Z0k/s1600/johnny.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgmkcvvbpOo9droC0sK61REJd9Gpjdh3ROwnYL6fowhIbY0opWcDX8L3memJ-69w7yiWoMAPeDxc6tkyyv2KLpEhXDj5U4K2WRszMZLzgvuS7iUvodUj5IAtwF8jZRLKLz7ysbXaVo8Z0k/s200/johnny.jpg" width="155" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Izgleda da je Johnny Štulić pisao poeziju u religioznom zanosu. Kada se malo razmisli, tekst <b>'68</b> je svojevrsna molitva. A možda ja nisam otkrio toplu vodu, nego sam poslednji to shvatio? Jer, on se u pesmi obraća doktoru, pa to može da zbuni slušaoca. Ali, samo na tren, jer ko danas doktore ne smatra bogovima? Pa čak i oni to o sebi misle.<br />
<br />
<b>'68</b></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR">doktore</span> š<span lang="SR">to</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">se</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">to</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">doga</span>đ<span lang="SR">a</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">sa</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">mnom</span><br />
<span lang="SR">osje</span>ć<span lang="SR">am</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">se</span><span lang="SR"> </span>č<span lang="SR">udno</span><br />
<span lang="SR">imam</span> 37 <span lang="SR">godina</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">i</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">bijednu</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">diplomu</span><br />
<span lang="SR">uznemiruju</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">me</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">no</span>ć<span lang="SR">ne</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">polucije</span><br />
<span lang="SR">i</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">boli</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">me</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">glava</span><br />
<span lang="SR">profesor</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">sam</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">na</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">srednjoj</span> š<span lang="SR">koli</span><br />
<span lang="SR">tamo</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">predajem</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">neka</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">lijeva</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">prava</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR">onanija</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">mi</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">je</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">redovna</span><br />
<span lang="SR">mjese</span>č<span lang="SR">na</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">plata</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">mizerna</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br />
š<span lang="SR">to</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">da</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">radim</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">bez</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">akcije</span><span lang="SR"> po </span>č<span lang="SR">itavi</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">dan</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br />
<span lang="SR">dok</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">sam</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">bio</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">student</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">ru</span>ž<span lang="SR">io</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">sam</span><span lang="SR"> </span>č<span lang="SR">esto</span><br />
č<span lang="SR">itao</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">praxis</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">polemizirao</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">vje</span>š<span lang="SR">to</span><br />
<span lang="SR">anarhizam</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">je</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">bio</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">u</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">krvi</span><br />
<span lang="SR">svi</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">na</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">barikade</span><br />
<span lang="SR">sanjao</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">sam</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">kako</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">vodim</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">proletere</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">mlade</span><br />
<span lang="SR">a</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">danas</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">doktore</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">pomozi</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">mi</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR">te</span>š<span lang="SR">ko</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">mi</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">je</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">vjeruj</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br />
š<span lang="SR">to</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">da</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">radim</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">bez</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">akcije</span><span lang="SR"> po </span>č<span lang="SR">itavi</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">dan</span></div>
<div class="MsoNormal">
<br />
<span lang="SR">moje</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">dru</span>š<span lang="SR">tvo</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">za</span> š<span lang="SR">ankom</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">ordinira</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">od</span> 19 <span lang="SR">do</span> 22<br />
<span lang="SR">ono</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">niti</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">eksa</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">niti</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">galami</span><br />
<span lang="SR">zuri</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">u</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">prazno</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">i</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">truli</span><br />
š<span lang="SR">ljakeri</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">spavaju</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">po</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">tramvajima</span><br />
<span lang="SR">a djeca</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">se</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">ljube</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">na</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">ulicama</span><br />
<span lang="SR">no</span>ć<span lang="SR">i</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">su</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">frajerske</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">i</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">uvijek</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">na</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">smetnji</span><br />
<span lang="SR">no</span>ć<span lang="SR">i</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">su</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">samo</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">na</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">smetnji</span></div>
<div class="MsoNormal">
<span lang="SR">ja</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">sada</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">idem</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">iz</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">ovih</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">stopa</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR"> </span><br />
<span lang="SR">da</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">se</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">bacim</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">ravno</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">u</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">savu</span><br />
<br style="mso-special-character: line-break;" /></div>
<div class="MsoNormal">
š<span lang="SR">ezdeset</span><br />
<span lang="SR">osam</span> š<span lang="SR">ezdeset</span><br />
<span lang="SR">vrati</span>ć<span lang="SR">e</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">se</span><span lang="SR"> </span><span lang="SR">opet</span><br />
<span lang="SR">osam</span> š<span lang="SR">ezdeset</span></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="http://www.youtube.com/embed/79Uw2iDotjw" width="420"></iframe>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com12tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-44174309721483974992011-10-04T21:26:00.002+02:002011-11-26T16:20:12.149+01:00I Spavalica u Sloveniji<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgTxzJeV1v9wIln8emwtxM3b1Vh8B0-ICJJqjzgMS6v9l_jL4nHNgalTK89CHqWITHt91S3Y5w_l0dpnxJF4x-4_TXydXEPbdsuACgiMdOpFVctqulSwZEp9KRaFe0HyPGl7NBNN1v9NAk/s1600/spavac.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgTxzJeV1v9wIln8emwtxM3b1Vh8B0-ICJJqjzgMS6v9l_jL4nHNgalTK89CHqWITHt91S3Y5w_l0dpnxJF4x-4_TXydXEPbdsuACgiMdOpFVctqulSwZEp9KRaFe0HyPGl7NBNN1v9NAk/s200/spavac.jpg" width="149" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Na sajtu <a href="http://www.locutio.si/index.php">Locutio</a>, čiji je osnivač <b>Kulturno društvo Mariborska literarna družba, </b>objavljena je moja priča Spavalica. Kao i <i>Minhen</i>, <i>Spavalica</i> je na srpskom, a propratni tekst na slovenačkom: </div>
<h3>
Predrag Milojević</h3>
<div style="text-align: justify;">
(*1974, Mladenovac, Srbija), pisatelj,
esejist. Zaposlen je v Domu za opuščene otroke v Beogradu. Živi v
Mladenovcu. Piše kratke zgodbe in eseje. Urejuje internetni portal za
regionalno kulturno komunikacijo Konkursi regiona. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="http://www.locutio.si/avtorji.php?ID=935&clanek=1679">http://www.locutio.si/avtorji.php?ID=935&clanek=1679 </a></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="http://www.locutio.si/avtorji.php?ID=935">http://www.locutio.si/avtorji.php?ID=935</a></div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com4tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-30305453664169907432011-10-01T10:27:00.000+02:002011-11-26T16:20:12.143+01:00Minhen u Sloveniji<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnSdpZnPlOwL8OaIBDR-Oxewj03dKmrd48nh-F42vtETFP_ici9ZuQbxPR6-oolrPn1UUboQKzw1L1i2gLLFAkudYktUdd5W1IU4twhN7sm-B8Ifx4oWkFXKdxtZMEAm5zIZDAo2Z8YUU/s1600/minhen.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="145" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjnSdpZnPlOwL8OaIBDR-Oxewj03dKmrd48nh-F42vtETFP_ici9ZuQbxPR6-oolrPn1UUboQKzw1L1i2gLLFAkudYktUdd5W1IU4twhN7sm-B8Ifx4oWkFXKdxtZMEAm5zIZDAo2Z8YUU/s200/minhen.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Slovenački pisac Primož Vresnik odlučio je da postavi moju kratku priču Minhen na svoj blog <a href="http://www.vecer.com/blog/Dramatik">Dramatik</a>. Priča je i dalje na srpskom, a prateći tekst o autoru je na slovenačkom:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
"Srbski književnik Predrag Milojević (1974 ) v svojih kratkih zgodbah in
esejih obravnava teme tranzicijske Srbije. Njegovo pisanje je
postavljeno v ali izven domovine. Teme so pereče in aktualne: zgode in
nezgode gasterbajterjev, položaj umetnikov, pivska in kavarniška
filozofija Balkana, želja po zahodnoevropskem načinu življenja in hkrati
odklanjanje tega stila. Razpetost med vrednotami pravoslavne
civilizacije in kriminalom, ki je med drugim tudi posledica pomanjkanja
in izolacije. Njegov dosledni deskriptivni realizem skuša družbeno in
socialno problematiko čimbolj verodostojno prikazati, pri čemer so
vsa karikiranja podvržena načelu ne preveč ne premalo. Živi in ustvarja v
Mladenovcu. Zaposlen je kot vzgojitelj v Beogradu. Urejuje internetni
portal Konkurs Regiona, internetno stran z aktualnimi natečaji,
kolumnami in novicami iz sveta ex yugo književnosti."<br />
<br />
<a href="http://blog.vecer.com/v1/default.asp?kaj=2&blog=Dramatik&id=49782">http://blog.vecer.com/v1/default.asp?kaj=2&blog=Dramatik&id=49782 </a></div>
Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-8693928065384849292011-04-20T13:04:00.006+02:002011-04-20T13:10:54.536+02:00Спавач<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghLGNIpP_Z0XLJwXg3TEJSbdaNQ1baojh-W19qqVbfdbdSv2v2WHVuDIai1omhgvQhyphenhyphenNo1KBFOxwDfEQup73wUtHq9Md28W3HnCwQCjBRkj3Z0qbiml_llT33EMsRsO9ichyuIGnxIhkg/s1600/spavac.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEghLGNIpP_Z0XLJwXg3TEJSbdaNQ1baojh-W19qqVbfdbdSv2v2WHVuDIai1omhgvQhyphenhyphenNo1KBFOxwDfEQup73wUtHq9Md28W3HnCwQCjBRkj3Z0qbiml_llT33EMsRsO9ichyuIGnxIhkg/s200/spavac.jpg" width="149" /></a></div><div style="text-align: justify;">Био сам уморан од пута и претурио сам се у кревет који ми је газда понудио, не марећи за вашке и мирис мокраће и не тражећи дрва за фуруну, срећан што имам истрошено ћебе на себи и голу сијалицу на зиду. Некадашња радничка барака је најјефтиније што је имао и ја сам је оберучке прихватио: била је сасвим добра, умор је напуштао човека и кад лежи у слами и кад га служе у златном кревету. Распремио сам оно мало ствари и загледао се у невешто окречене пукотине на зиду, неравнине са којима се поигравало слабо светло: мотао сам по глави догађаје из последњих дана. И док све друго оде, остану догађаји, успомене на пропуштене шансе, сплетови околности који се никада више неће поновити. Свет се на крају сведе на сећања о моментима кретања и динамици прошлости, кад од досаде и ништавила на танком концу остане да виси још оно мало живота. Догађаји су једина залиха коју имаш, као зимница што се чува за пред крај живота, из које можеш извући трагове бољих дана. Увек у процепу игре цврчка и мрава, паковао сам своју зимницу у тегле дневника, путописа, кратких прича. <br />
Био сам задовољан делом живота који је на неки начин одговарао на моја настојања. Награде и похвале које су стизале за мој књижевни рад биле су мелем преко рана напора које сам муком затварао. Нисам попуштао ни за педаљ; био сам од један ретких писаца који је куцао директно у машину или чак оловком писао по њеном величанству белој хартији. Рачунари, табланети за писање и читање - били су помодарство брзине и неаутентичности израза, битка снобизма који је својим неквалитетом и стерилношћу осуђен на пропаст. Ја сам се у то време изражавао наменски сирово и памфлетски, сматрао сам да писац мора говорити у нечије име и потруди се да свет чује његове говоре. <br />
Вратио сам се бази из које сам поникао, тражећи нове одговоре на стара питања, нове приче и залихе за будућност. Зато ми ни задах ове бараке није сметао - покушавао сам да замислим раднике за које је направљена. Волео сам свет о коме сам писао и био спреман да живим његовим начином живота. Одабрао сам људе који увек бирају начин на који ће постати очигледно њихово сиромаштво: ако буде новца за ципеле, неће га бити за дечје књиге. Ти људи проведу живот тражећи мању од две срамоте. <br />
Шта ти треба за писање, говорио сам, бела свеска од петнаест и оловка од десет динара. Све остало је лаж, све остало је имитација живота, све остало је бег од правог израза, бег у стваралачке преваре. Важио сам за ангажованог писца. На великом прозном такмичењу победио је мој есеј Писање вреди двадесетпет динара. Волео сам да изазовем чуђење академика и урбаних књижевника конформиста; живим са триста динара недељно, говорио сам: стопедесет за кило пасуља, двадесетпет за свеску и оловку, а остало за парче хлеба - то је све што треба писцу. Убирао сам аплаузе. Србија ме је препознала и ја сам је заступао. <br />
Србија. Промрзла, јадна и бедна, спустила се са небеских висина на залеђене оранице између хладних река и мочварних удолина. По црном леду Дрине и Мораве гамижу прљави циркуси, шибицари, протуве, тесари и армирачи; замичу ивицом заборава пијанци, железничари и џамбаси, тешко вукући ноге по увек завејаним стазама кроз век који ту заостао, стојећи на свом почетку у соби без врата и прозора. Сви се они држе ван градова или им се мотају по ободима, плашећи се као бесни пси света са осветљених тргова и загрејаних кутака. А и онај свет се плаши њих: на истом су. Када би ми дали да пишем водич кроз Србију за странце, у њему би прва реченица била: хладна река служи да се климавим скелама споје блатњави српски друмови. <br />
Кроз прозор бараке који пропушта хладни ноћни ветар види се прилаз кафани са сеоског друма. Иако се одавно спустила ноћ, чују се ударци чекића по тврдом зиду: српски там-там штемовања бетона одјекује кроз мразевиту и окамењену ноћ, чује се вика раздраганих радника. Ко још у ово доба удара чекићем по бетону? Кога још можеш да натераш да ради усред зимске ноћи и да још ужива у свом раду? Али, то је раздраганост у очају, кад си свестан да додирујеш дно, почнеш да певаш од муке... У кожним јакнама, бундама и гуњевима, људи одлазе и долазе, улазе у кафану из које допире тежачка музика, цигуљаво и невешто дрндање по виолинским жицама. На крају дворишта је пољски клозет. У њега пијанци преко блатњавог паркинга преводе певаљке и кафанске дроље, циганке и мешанке, чија је боја коже светлија од боје бронзе; о топлоти њихових утроба испредају се огавне легенде Магистрале. <br />
Нисам ни приметио да сам задремао. И снови су ваљда неко имање, чим се толико отимамо о њих. А кад сам се тргао из сна, видео сам да нисам више сам у бараци. Двоје људи лежало је на суседном кревету. Нисам се придигао да их поздравим, већ сам само посматрао чкиљио кроз полузатворене капке. Историја књижевности писала се на оваквим местима и зашто не признати - вребао сам своју причу. Испрва, учинило ми се да би на другом кревету у соби могли бити отац и ћерка. Свакакав свет се мота овом муљевином, па би се могао наћи и отац који би своју кћер довео у ову страћару, поред рабаџијског пијаног шљама и коцкарских курви чије су куће постале партије мунте и сељачког рауба. Ту је била база социјализма и фашизма, ту је и база списатељства. Нешто су шапутали и чулио сам уши.<br />
„Ахмет ми дугује...“, брундао је црнпурасти мушкарац, пригушујући невешто дебелу гласину. Необријан, у некаквој жутој искрзаној бунди, овај грмаљ је могао бити рабаџија, шофер или трговац угљем. Поред ситне девојке која је рукама покривала груди, отимајући му џемпер шта га је теглећи вукао ка себи, изгледао је као крзном опасани медвед који је месецима лежао у сопственом измету у мраку пећине. Дрндави кревет је шкрипао под његовом тежином. <br />
Чуо сам за само једног Ахмета, власника сваког створа што цигуља путевима Ибарске магистрале. А ко за њега није чуо? Свако зло које се котрљало од Дрине до Дунава имало је његов печат. Можеш да мислиш да не припадаш никоме, да си у животу нешто постигао и да си политички важан, да ниси газио мраве ни зачикавао судбину, да си био официр у Легији странаца, да си искусни балкански ратник и Богу лојалан - док ти се у дворишту не појаве Ахметови чауши: горећеш у сваком случају. <br />
„Ја ништа не дугујем, ни теби ни Ахмету“, говорила је девојка и даље покушавајући да га одгурне. Но, јаке руке су као клешта стегле су јој струк. Накашљао сам се. Медвед је подигао свој масни поглед ка мени, али ја нисам давао знаке буђења, па је закључио да спавам и одмах ме заборавио. <br />
„Твоја мајка му дугује, а он дугује мени.“ <br />
Ахмет су га звали јер у инат полицији није хтео да скине албанско кече с главе. Колико му је њих претило због те капе, толико су га и молили да је не носи по Србији. Никад га није скидао, ни кад је гостио политичаре, ни кад су долазили инспектори, ни кад је енглески амбасадор посетио његово привредно чудо које је по гринфилд систему никло на болесној и загађењем опустошеној обали Колубаре. Темза је, хвалио се по новинама, мало дете за Колубару! И нико више није питао одакле и од кога долази новац, никоме више албанско кече није сметало; напади и увреде прерасли су у вицеве. Усахнули су и напади, тврдње о мутним радњама трговине људима, проституцији и сивој економији. Људи су били насмејании спремни да се добро забаве. Сви су фотографисали као јапански туристи уз нескривено дивљење, а он је настављао да додаје кестење у ватру: овде ће, - говорио је праћен аплаузима политичара и показујући ненасељену ледину на ушћу Сераве у Колубару, тог канализационог потока чији су извор били градски колектори и који никада није пресушивао, - нићи први српски Бургер Кинг! Чудна се авангарда са Ахметом на челу таласала на речици у које се сливао сав отпад Србије. Чудна фекална авангарда. <br />
Можда је девојка мислила да сам будан, па је крупним црним очима пиљила у мене, а можда и није, умео сам често у животу да будем неприметан испод трепавица, правећи се да спавам и пуштајући живот да промакне, док је рабаџија лежао иза њених леђа, гурајући јој ручерде испод џемпера. Ужасно ми се спавало и једва сам држао будност и пажњу, али хватао ме је бес. Тражио сам у њеном погледу неки сигнал, знак страха и туге, бојазни од неправде... Зашто не виче, да ме пробуди, да укаже на сведока и окрене страхом од закона ствари у своју корист? Био сам спреман да бацим ћебе и склопим дланове око врата ове медвеђе стрвине, био сам сам спреман да из себе исцедим надљудску снагу. Али, морала је да зове у помоћ! Било је више него јасно шта се спрема. Имао сам нож у торби и могао сам да устанем и забодем га у длакави крвопијски стомак. <br />
Масни вампир се нагао над девојком нежне младалаче коже и танког врата. Лажне су представе вампира, те једине и српске и светске речи, као аристократски испијеног и мршавог демонског бића; не, то је длакави дебели тежак који даноноћно вуче своје трупло по кафанама. Чекао сам погодан тренутак кроз полусан. Навукао сам ћебе преко лица, само су ми очи вириле. Хтео сам да видим шта ће бити. Колико је писаца имало прилику да види овакав случај? Ово је можда био и сам Божји дар. Колико год медвед био јак, девојка му је измицала и моја интервенција за сада и није била неопходна. Да ли се скидао, није се видело. Можда је само раскопчао панталоне, размишљао сам, нешто се врпољио иза њених кукова. Тешко је дисао, дебелим уснама покушавајући да је љуби по лицу. Мора да је смрдео на брљу, прљаву одећу и бензин, девојка се гадљиво мрштила. <br />
Да сам само имао филмску камеру! Задатак писца је да осматра, да чули уши и усклађује фреквенције околине са својим радио апаратом. Замислио сам кадар и спојио од палчеве и кажипрсте у облик екрана, те га принео рупи на ћебету, сигуран да ме неће видети. Замишљао сам већ како се слова шпице појављују у углу екрана и укосо иду преко сцене силовања: девојка се опире, а смрдљиви џамбас дахће иза њених леђа; конотација - труло капиталистичко царство се показује у перу ангажованог сценаристе/драматурга. <br />
<br />
<div style="text-align: center;">*** </div></div><div style="text-align: justify;">Тргох се из сна. Палчеви су ми још обликовали правоугаоник камере. Зашкрипала су тешка врата бараке. Одавно је свануло и кроз рупу на ћебету видео се газда како ципелом струже скорело блато са прљавог пода. У врата је ушао Ахмет са својим кечетом на глави. Ситне очи стрељале су по соби. На даскама пода је на самом прагу лежала крвава поњава; неки пацов је нестао у рупи на зиду, а заштићен Ахметовим леђима, медвед је силазио низ степенице у свом жутом крзну. Наставио сам да чкиљим. <br />
"А овај?", питао је газду показујући на мене. <br />
"Наш је", одмахнуо је газда и отишао у хладно јутро. Ахмет је затворио врата за собом. <br />
Брзо сам се окренуо ка другом кревету. Скинута до голе коже, девојка је лежала на прљавој поњави. Тешко је дисала, а по лицу, стомаку, грудима и бутинама црвенеле су се свеже модрице. Лепо, бело тело било је опуштено и немоћно. Заспао сам... Да није модрица, да само спава, не би се ни назирало да се нешто ноћас десило. Скренуо сам поглед, тешке мисли су ми се увукле у главу. Зашто се нисам борио са сном? На граници сам био да нешто предузмем, а препустио сам девојку медвеђој вољи. Шта ће сутра бити с њом? Да ли да позовем полицију? Ех, као да то вреди, ионако сви овде раде за Ахмета... А морао бих и да сведочим, вучем се по судовима, да не говорим о публицитету писца, насловима у новинама, типа - писац преспавао силовање у кревету до свог... Не, сачекаћу да се пробуди, даћу јој нешто пара и посаветоваћу је да се јави адвокату, мислио сам. Штета је већ учињена, нема потребе још дубље падати у провалију. Хоће ли јој веровати? Да ли ће ово оставити трага на њој? Хоће ли туговати над овим догађајем? <br />
Кораци су се приближавали, па сам се вратио под ћебе. Газда је ушао и почео да дрмуса девојку, која је с муком устала и без стида погледала свој одраз у прљавом стаклу на прозору. Обукла се и без речи изашла из собе а на мене није ни обратила пажњу. Газда је за њом покупио поњаве, а на кревет бацио друге, једва мало чистије. <br />
Спавао сам. Спавао сам као никада у тој смрдљивој соби. Преспавао сам цео следећи дан и целу ноћ. Сто се ђавола окупало у мени. Кад сам се коначно пробудио, осећао сам једино глад. Ни беса, ни страха, ни сажаљења у мени више није било - само сам желео да пишем. У џепу сам имао свеску и оловку - двадесетпет динара потребних да би се постало писцем. Догађај који се одиграо пред мојим затвореним очима дао је невидљиву нијансу тамним бојама Колубаре и затворио једну теглу зимнице моје старости, мислио сам. Ко зна колико се још тога ружног предходне ноћи десило међу овим залеђених рекама? Но, живот је ишао даље и кафанска кухиња из приземља пржила је сланину чији је мирис паралисао нерве и терао бљутавост мисли из уста и главе. <br />
Стегао сам у џепу алат за писање и изашао на зимски дан. Заклео бих се да ми је Ахмет намигнуо када сам одлазио; а можда сам и умислио. Пара ми је излазила кроз ноздрве. Извадио сам свеску, шкљоцнуо опругом оловке и записао први пасус: <br />
"Боже. Хвала ти Ахмете на клопкама у које нас као мишеве хваташ. Хвала ти Ахмете за курве којима још можемо да макар главу наслонимо на велике расточене груди. Хвала ти на твом албанском имену, на кечету од уваљане говеђе длаке, што ти краси ћелаву главу. Хвала ти што си нас примио да гамижемо у окриљу твоме. Хвала ти на свету што си га оваквог створио за нас. И на крају, хвала ти што сазназмо ко смо и какви смо." </div>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com3tag:blogger.com,1999:blog-1815957335624997203.post-70099420619701034392011-01-07T17:28:00.006+01:002011-11-26T16:15:44.438+01:00Beokult: Gradske priče<object height="325" width="400"><param name="movie" value="http://www.youtube.com/v/TVq3KPkWeSw?fs=1&hl=en_US"></param><param name="allowFullScreen" value="true"></param><param name="allowscriptaccess" value="always"></param><embed src="http://www.youtube.com/v/TVq3KPkWeSw?fs=1&hl=en_US" type="application/x-shockwave-flash" allowscriptaccess="always" allowfullscreen="true" width="400" height="325"></embed></object><br />
<div style="text-align: justify;">Pod naslovom "Budućnost je njihova", praznično izdanje emisije "Beokult" posvećeno je mladim umetnicima. Što se književnosti tiče, ekipa RTS-a uradila je prilog sa promocije Gradskih priča u KC Grad i uzela izjave od nekih učesnika: <a href="http://www.malenovine.com/?tag=slobodan-bubnjevic">Slobodana Bubnjevića</a>, Predraga Milojevića i Aleksandra Đuričića. Moderatorka: <a href="http://www.malenovine.com/?tag=tijana-spasic">Tijana Spasić</a>.</div><a href="http://www.rts.rs/page/tv/ci/story/18/%D0%A0%D0%A2%D0%A1+2/817804/%D0%91%D0%B5%D0%BE%D0%BA%D1%83%D0%BB%D1%82%3A+%D0%91%D1%83%D0%B4%D1%83%D1%9B%D0%BD%D0%BE%D1%81%D1%82+%D1%98%D0%B5+%D1%9A%D0%B8%D1%85%D0%BE%D0%B2%D0%B0.html">Najava emisije na RTS-u</a>Предраг Милојевићhttp://www.blogger.com/profile/00126482755904129950noreply@blogger.com2